fbpx

Politika

Organizatori obilježavanja godišnjice Genocida nad Bošnjacima u Srebrenici svjesni su da mnogi građani iz BiH, ali i dijaspore, nisu zbog pandemije došli u Srebrenicu 11. jula, te su ih pozvali da u Srebrenicu dođu bilo koji drugi dan u godini. Dva su razloga zbog čega u Srebrenicu treba doći i pored 11. jula. Prvi je odati počast žrtvama Genocida, obići Memorijalni centar Potočari – Srebrenica, a drugi je posjetiti povratničke porodice i ljude koji tokom cijele godine žive u Srebrenici. Kada su u pitanju izbori i političke prilike, Srebrenica će i u narednim mjesecima biti u fokusu javnosti. Razlog su lokalni izbori koji će biti održani u novembru ove godine

Bedasta ideja da je vraćanje statusa džamije Aja Sofiji upereno protiv hrišćanstva (ni manje ni više), koja se plasira u “građanskim”, “liberalnim” i “ljevičarskim” medijima u Srbiji, po bedastoći je prevaziđena jedino još bedastijom idejom o “zelenoj transverzali” koja se valja u medijima drugog, nacionalističkog i/ili nacionalsocijalističkog dijela političkog spektra

Nažalost, ovakvi skandalozni ispadi ne svrstavaju se u domen nekog naivnog i dobrodušnog poziva na empatiju već su prije ideološko-političke prirode. To se da primijetiti iz Berićeve tvrdnje kako su u Srebrenici “SDA i SNSD sveli život na opštu političku mobilizaciju lokalnih zajednica”, pri čemu optužuje bošnjačku lokalnu zajednicu kako “insistira na dokazivanju već dokazanog”!

Ne zaboravimo, Ratko Mladić partizansko je dijete. On je proizvod Jugoslavenske narodne armije. Sebe je najprije smatrao borcem za Jugoslaviju, bilo s petokrakom ili sa srpskom zastavom, svejedno. Ponosno je nosio i jedno i drugo. Njegova lupetanja za srpsku televiziju nakon ulaska u Srebrenicu o “osveti zbog bune protiv dahija” pokazuju kako je negdje usput popabirčio srpske mitove, odnosno da je slabo poznavao i logiku i srpsku historiju, što je i normalno jer je bio treniran u skladu s jugokomunizmom, a ne s crkvenosrpskim epovima

Termin “cancel kultura” prevodi se na bosanskom jeziku kao “kultura otkazivanja”, mada bi tačnije bilo reći da je riječ o “kulturi poništavanja”. U pitanju je vrsta ciljanog javnog bojkota ili, bolje rečeno, organiziranog javnog linča, a zatim i društvenog izopćenja svakog onog pojedinca za kojeg se ustvrdi da je izjavio, napisao ili učinio nešto što nije u skladu s trenutno dominantnim društvenim narativom ili vrijednostima. Takvoj osobi prvo se pronađu ili imputiraju sporne izjave ili postupci, ma koliko bili stari, nerelevantni ili sasvim izmišljeni, zatim se ona označi nekom od trenutno popularnih etiketa koje je predstavljaju kao opasnog i nepopravljivog heretika, da bi zatim uslijedila čitava kampanja kojom se takva osoba pokušava “otkazati” ili “poništiti”