fbpx

Uravnilovka kod Gojka

Nažalost, ovakvi skandalozni ispadi ne svrstavaju se u domen nekog naivnog i dobrodušnog poziva na empatiju već su prije ideološko-političke prirode. To se da primijetiti iz Berićeve tvrdnje kako su u Srebrenici “SDA i SNSD sveli život na opštu političku mobilizaciju lokalnih zajednica”, pri čemu optužuje bošnjačku lokalnu zajednicu kako “insistira na dokazivanju već dokazanog”!

 

 

 

Gojko Berić, iako novinarski veteran koji je, da parafraziramo onaj poznati poklič Gradimira Gojera, čitav život “živio i živi među Bošnjacima”, čak i u ona najteža vremena Agresije na Bosnu i Hercegovinu i Opsade Sarajeva, čini se da ipak suštinski ne razumije ili ne želi razumjeti većinu sugrađana s kojima dijeli životni prostor.

To se moglo uočiti i prije koju godinu, kada je demonstrirao vlastite orijentalističke predrasude javno podržavajući šovinistički stereotip da je SDA, stranka za koju glasa ogromna većina Bošnjaka, ustvari stranka “tajkuna, sela i likova iz džemata”, a što je samo politički korektan način da se SDA nazove strankom “ratnih profitera, seljaka i islamista”. Takve su etikete, inače, opće mjesto titoista i ljevičara koji sa snobovske visine nekadašnje crvene aristokratije i buržoazije glasače SDA redovno nazivaju primitivcima i seljacima te im odriču evropejstvo i prosvećenost.

U tekstu Zašto ne razumijemo našeg prijatelja Borisa Budena, nedavno objavljenom u Oslobođenju, Berić tvrdi da “među Bošnjacima postoji ozbiljan psihološki problem u odnosu prema Srebrenici”, jer Genocid tretiraju kao “ekskluzivno bošnjačku patnju”, umjesto da ga valjda debošnjakiziraju, te da bi bilo dobro kad bi Bošnjaci prestali “učvršćivati stanje duha po kojem su ‘naše’ žrtve naša briga, a ‘njihove’ njihova briga”. Berić problematizira bošnjačku potrebu da se ne dozvoli, ni po koju cijenu, da se Genocid koji je nad njima izvršen svede na generalizirano “sveopće stradanje naroda” u kojem su svi podjednako stradali, samo su, eto, Bošnjaci “malo više”.

Ma koliko to nevjerovatno zvučalo, on, u suštini, tvrdi da bošnjačkim insistiranjem da Genocid nad Bošnjacima pamte i obilježavaju upravo kao Genocid nad Bošnjacima “svaka ideja o pomirenju doživljava poraz”. Suludo!? Ova Berićeva potreba da se pomirenje stavi ispred istine uočljiva je i u njegovoj tvrdnji kako su “ratni zločini plod političkih projekata etničke homogenizacije i razdvajanja naroda”, pri čemu su Srbi bili tek “najangažovaniji” te kako su ubijani i “Srbi i Hrvati zato što su Srbi i Hrvati”.

Očito je Berić spreman radi ideala “pomirenja naroda i narodnosti” potpuno zanemariti nekoliko činjenica. Prva i najvažnija jeste ta da su jedino Bošnjaci bili žrtve planiranog i organiziranog projekta biološkog istrebljenja. Agresija na Bosnu i Hercegovinu i zločini nad Bošnjacima nisu bili plod nikakve množine “projekata etničke homogenizacije i razdvajanja naroda” već rezultat velikosrpskog genocidnog projekta, a zatim i velikohrvatske oportunističke agresije.

Iako jeste tačno da su neki Srbi i Hrvati ubijeni zato što su Srbi i Hrvati, to su, kada se radi o legalnim oružanim snagama Republike Bosne i Hercegovine, bili incidenti iza kojih nisu stajali nikakvi organizirani planovi ili političke platforme, a dobar dio onih koji su počinili takve zločine procesuiran je još tokom Agresije. Ne može i ne smije biti nikakve usporedbe izoliranih zločina s organiziranim i osmišljenim velikosrpskim, ali i velikohrvatskim zločinačkim projektima u kojima su učestvovale kompletne političke i vojne nomenklature kao i desetine hiljada poslušnika, a gdje je osnovni politički i vojni cilj bilo upravo istrebljenje ili protjerivanje bošnjačkog stanovništva.

Bošnjake se masovno ubijalo i protjerivalo upravo zato što su Bošnjaci, te je potpuno neprimjereno i nepristojno tražiti da oni to zaborave i zanemare te da se odreknu istine, zdrave pameti, kolektivnog sjećanja i svake moguće historijske pouke i lekcije, a sve kako bi se, eto, pomirili gazeći preko kostiju svojih najmilijih. Uostalom, bilo kakvo pomirenje nije moguće graditi na lažima ili na sakrivanju istine, a što bi Berić valjda trebao znati jer je SFRJ završila tako kako jeste, između ostalog, upravo zbog sličnog žongliranja s historijskim činjenicama.

Nažalost, ovakvi skandalozni ispadi ne svrstavaju se u domen nekog naivnog i dobrodušnog poziva na empatiju već su prije ideološko-političke prirode. To se da primijetiti iz Berićeve tvrdnje kako su u Srebrenici “SDA i SNSD sveli život na opštu političku mobilizaciju lokalnih zajednica”, pri čemu optužuje bošnjačku lokalnu zajednicu kako “insistira na dokazivanju već dokazanog”!

Kao da se ta “ista bošnjačka lokalna zajednica”, sastavljena od preživjelih žrtava Genocida, ne nalazi u entitetu koji je doslovno napravljen na kostima ubijenih Bošnjaka i čije političke strukture, od predsjednika pa do načelnika općine, čine sve što je moguće ne samo da negiraju Genocid već i da dodatno podebljaju njegove rezultate. Kao da vlasti Srbije i manjeg bh. entiteta ne troše milione i milione dolara na lobiranja i organiziranja revizionističkih konferencija kojima se negira genocid. Kao da im u tome ne pomažu i svjetske supersile poput Rusije.

Naravno, i Berić je odlično svjestan da borba za dokazivanje Genocida nikada neće i ne smije prestati, no njegov je problem što ta borba šteti opsesivnoj ideji pomirenja po svaku cijenu te fantaziji ponovnog “spajanja naroda”. Berić, nažalost, ne želi razumjeti da Bošnjaci više nikad neće pristati da se istina o njihovom stradanju žrtvuje na oltaru pomirenja niti će dopustiti da im se stratišta zloupotrijebe kao platforme za promociju nekog novog zajedništarstva i lažnog bratstva i jedinstva. /M. Drnišlić/

PROČITAJTE I...

Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!