fbpx

Činjenica da cijelu opoziciju u Srbiji predstavljajaju tri Bošnjaka i tri Albanca raritet je u cjelokupnoj parlamentarnoj historiji Srbije. I još jedan kuriozitet: prvi put s većim dijelom konstatacija ovog manjinskog poslaničkog kluba slaže se značajan dio srpske vanparlamentarne opozicije u ovoj zemlji i uopće srpskog javnog mnijenja. U svakom zlu ima i zrnce dobra. Ovo je jedinstvena i neponovljiva prilika ovom poslaničkom klubu, koji predstavlja cjelokopnu srbijansku opoziciju, da sebe politički promovira i profilira, kao i svoje programe i političke ciljeve

Nestao je šeher Aladža-Hisar sa svojih 10 džamija, 3 mekteba, jednom medresom, karavan sarajem, dvije zavije (tekije), jednim hamamom i četiri hana. Nestalo je 17 mahala, od kojih su 14 bile muslimanske. Nestale su mnoge prelijepe begovske kuće, biseri orijentalne arhitekture, na čiju ljepotu i veličinu danas podsjeća očuvana kuća begova Frenčevića, u kojoj je kasnije stanovala moćna srpska porodica Simić, a koja je danas muzejski prostor

Obrenovići su bili svi odreda apsolutisti. Demokratija je bila vjerovatno riječ koju su najviše prezirali. Bili su vješte diplomate i uglavnom prozapadne orijentacije. Bračni život obilježili su im mnogi burni i nesretni događaji, a i s potomstvom nisu imali sreće. Bili su skloni izopačenim i incestnim ljubavnim vezama i najomiljenije ljubavnice bile su im sestre, sestrične i tetke. Bludni i nemoralni život bio im je vjerni životni pratilac

U maju i junu 1992. godine brigada kojom je komandirao Andrić protjerala je bošnjačko stanovništvo iz više od dvadeset sela u općini Vlasenica. U martu naredne godine pripadnici brigade kojom je Andrić komandirao spalili su selo Gobelje u istoj općini.

Bedasta ideja da je vraćanje statusa džamije Aja Sofiji upereno protiv hrišćanstva (ni manje ni više), koja se plasira u “građanskim”, “liberalnim” i “ljevičarskim” medijima u Srbiji, po bedastoći je prevaziđena jedino još bedastijom idejom o “zelenoj transverzali” koja se valja u medijima drugog, nacionalističkog i/ili nacionalsocijalističkog dijela političkog spektra

I zato, sve nas hrabri što se, uslijed masovnog širenja virusa korone među Bošnjacima u Sandžaku, na sarajevskoj Vijećnici emitira slika podrške, sandžačke zastave s ljiljanima i polumjesecom na kojoj piše “Jedno srce – jedan narod”. Dušmani laju i negoduju. Uzalud im je jer – sve dok je jednog srca, bit će i jednog naroda.

Slabe Oružane snage BiH, u takvoj mjeri da legitimiraju pozive na demilitarizaciju Bosne i Hercegovine, jedan su od vrhunskih interesa velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini.”

Vožd Karađorđe dijelio je pravdu na sebi svojstven način – koji je, nažalost, postao obrazac i za njegove nasljednike nakon dva stoljeća – ubijajući sve one koji ga ometaju u posjedovanju neograničene vlasti. Da s njim nema šale, dokazao je time što se “afirmirao” kao oceubica i bratoubica