fbpx

Borba koju trenutno vidimo nije borba između islama i Zapada, nego je to borba između rigidnog i konzervativnog vehabizma, s jedne, i sufizma, s druge strane. To je trenutno najveća borba koja se vodi, a koja je, duboko sam uvjeren, veoma važna za budućnost čitavog svijeta. Znate, ako od jedne od najvećih svjetskih religija i tradicija izuzmemo njeno poetsko, filozofsko i pluralističko naslijeđe, i ako to pritom čine oni koji se pripisuju toj religiji, onda je to čisti horor. To je istinska tragedija. Zapad ovo uopće ne razumije, nikako, ni na koji način. Na Oxfordu još uvijek dozvoljavaju da im vehabije finansiraju Islamski institut pri ovom važnom univerzitetu. Pa to je ludost

Šta pisci i doktori književnosti misle o nacionalnoj poeziji naroda kojem pripadaju? Misle li da postoje neka opća mjesta prema kojima imaju jednak odnos, šta misle o književnom kanonu, kojeg živućeg pjesnika smatraju neupitnim

Prema jednoj svojoj posthumno objavljenoj pjesmi, Ćamil Sijarić želio je da na umoru, u svojim posljednjim satima zemnog života, gleda čađavi zavičajni tavan nad sobom i da čuje let lastavica. Tako nekako umiru njegovi planinci, čijim je sudbinama sagradio svoj literarni svijet. Ali, kao u inat, završio je okrutno urbano, na promrzlom kolovozu jedne sarajevske ulice, poginuvši u saobraćajnoj nesreći 6. decembra 1989. godine

Mi danas ni svoju državnost ni svoju nezavisnost ne slavimo samo kao puke datume, ta dva događaja obuhvataju, prihvataju i grle sve ono što ova država jeste i što je čini Bosnom i Hercegovinom. Dan državnosti je, prema tome, prilika da se prisjetimo godišnjica značajnih događaja iz povijesti Bosne, godišnjica koje su nerijetko i same u prošlosti označavale neke nove početke

Mi danas ni svoju državnost ni svoju nezavisnost ne slavimo samo kao puke datume, ta dva događaja obuhvataju, prihvataju i grle sve ono što ova država jeste i što je čini Bosnom i Hercegovinom. Dan državnosti je, prema tome, prilika da se prisjetimo godišnjica značajnih događaja iz povijesti Bosne, godišnjica koje su nerijetko i same u prošlosti označavale neke nove početke

Mi danas ni svoju državnost (25. novembar 1943) ni svoju nezavisnost (1. mart 1992) ne slavimo samo kao puke datume; ta dva događaja obuhvataju, prihvataju i grle sve ono što ova država jeste i što je čini Bosnom i Hercegovinom. Dan državnosti je, prema tome, prilika da se u okviru Bošnjačkog leksikona prisjetimo godišnjica značajnih događaja iz povijesti Bosne, godišnjica koje su nerijetko i same u prošlosti označavale neke nove početke i za Bosnu i za Bošnjake.

Nijedna od knjiga iz Izabranih djela u ovoj jubilarnoj ediciji, čiji su urednici Izedin Šikalo i Hamza Ridžal, nije objavljivana u posljednjih dvadeset godina. Rubaije su posljednji put objavljene 2000. godine, Trofanda 1997, a Krakta uputa u prošlost Bosne i Hercegovine i Misli i čuvstva – ma koliko to nevjerovatno zvučalo – nikada nisu imale druga izdanja. Istina, u Zagrebu je 1989. godine otisnut reprint prvog izdanja Kratke upute u prošlost Bosne i Hercegovine, te potom i 1994. godine u Zürichu, ali ne i drugo izdanje ove studije. Dijelovi knjige Misli i čuvstva objavljivani su u nekoliko navrata, unutar različitih izbora iz Bašagićeve poezije, ali to djelo nikada nakon 1905. godine nije publicirano kao pjesnička cjelina u jednoj knjizi. Ove činjenice upečatljivo svjedoče o našoj duhovnoj lijenosti. Trebalo je proći cijelo stoljeće da objavimo druga izdanja knjiga Safvet-bega Bašagića, barda bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, pjesnika čija je pozicija unutar bošnjačke književnosti uspoređivana s onom Goetheovom u njemačkoj tradiciji.

Prije Mandića su ovu općinu vodili Igor Gaon i Ljubiša Marković. I u tome nema ništa sporno, niti čudno, nikome u općini Centar i nikome u Bosni i Hercegovini. Progresivnom austrijskom “Der Standardu” to je, ipak, znak modernosti.

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!