fbpx

Po diplomatskim pravilima svakome se daje ponešto, svi će biti nezadovoljni, ali ćemo postići cilj kojem težimo. Nažalost, napravljena su velika odstupanja. Prihvatanjem Republike srpske, koja je nastala na protuustavan način, kršeći ustavni poredak tadašnje Republike Bosne i Hercegovine, koja je kasnije nastala na ratnim zločinima i genocidu. Jedna takva tvorevina koja je nastala nasiljem, iako u međunarodnom pravu postoji striktno pravilo koje kaže da ono što se osvoji silom neće biti priznato, nažalost je priznata. To je bio najveći ustupak. Osim toga, zadržan je pojam Republika srpska, dok se Bosni i Hercegovini to oduzima i ostaje država Bosna i Hercegovina

Svega godinu nakon što je sišla s vlasti počela je velikosrpska agresija, prvo na Hrvatsku, a nedugo potom i na Bosnu i Hercegovinu. Thatcher je tačno znala razloge i krivce za raspad i rat u bivšoj Jugoslaviji i nikad se nije libila otvoreno iznositi svoje stavove o tome. Štaviše, stavila se otvoreno na stranu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, podržavala branioce i legalnu vlast tih dviju nezavisnih država i postala jedan od najvećih zagovarača vojne intervencije u bivšoj Jugoslaviji i kažnjavanja Slobodana Miloševića i njegovih trabanata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

ZAVNOBiH je bitan jer je anulirao ono što je osporavalo historijski kontinuitet BiH kroz proglašenje banovina tokom Kraljevine Jugoslavije ili Nezavisne države Hrvatske dvije godine prije toga. Kao samostalna banovina i kraljevina u srednjem vijeku, sandžak pa ejalet u vrijeme Osmanske države, “corpus separatum” za vrijeme Austro-Ugarske... ZAVNOBiH predstavlja nastavak postojanja Bosne i Hercegovine kao administrativne jedinice u njenim povijesnim granicama. Upravo zbog toga je i pogrešno nazivati ga rođendanom Bosne i Hercegovine

Hrvati su glasali na referendumu jer su iza sebe imali Vatikan i fra Petra Anđelovića. Izlazak Hrvata na referendum je inkompatibilan dogovoru u Karađorđevu. Tuđman Hrvatima u Bosni i Hercegovini nikada nije rekao “izađite i glasajte” nego je, pod pritiskom Vatikana, u subotu rekao: “Izađite na referendum.” Nije rekao kako glasati. Mi smo imali infrastrukturu. Fra Petar Anđelović okupio je u Nedžarićima 380 franjevaca, popeo sam se pred njima na stol i govorio im kao s oltara. Onda smo krenuli

Dosta rano roditelji uključuju djecu u sport, što je dobro, ali dosta rano znaju formirati visoke ambicije. Dosta rano počinju ulagati u djecu da ih treniraju na način za koji djeca još nisu spremna. Imate dijete od osam ili devet godina koje već ima dva ili tri trenera. Trenere roditelji plaćaju jer dijete treba da postane ozbiljan fudbaler. Dijete je u tim godinam još na nivou igre, zabave, treba da mu fudbal bude uživanje. Sport je dobar način socijalizacije djece i ne treba sport djeci predstavljati opterećenje

Teško je probavljiva činjenica da potporu francuskom predsjedniku pruža osoba koja je kao direktor jedne mostarske firme tražila ”na revers” Bošnjake zatočene u logorima koje je 1993. godine osnovala hercegovačka fašistička paradržavica. Još je ljigavija činjenica da potporu Macronu pruža osoba koja je, uz piće i meze, dočekala i izljubila pravosnažno presuđenog ratnog zločinca Darija Kordića, friškog diplomca zagrebačkog Katoličko-bogoslovnog fakulteta, čije su, da parafraziramo Čovića, “ekstremno katoličko djelovanje osjetili Bošnjaci Srednje Bosne”. Posebno oni u Ahmićima

“On se još uvijek nije prilagodio na mir. Zaboravio je da je, hvala Bogu, prošlo 25 godina od rata. Za njegovu ratnu ulogu mu svi skidamo kapu, o tome nema ni govora ni dileme, ali prošlo je četvrt stoljeća od rata, danas se ne može komandovati ljudima. S ljudima treba raditi, ljude treba tretirati na način koji odgovara i vremenu i prostoru. Ahmed Sejdić hoće da bude osoba koja će određivati ko u Višegradu valja, a ko ne valja. On na to nema pravo. Njegovu ratnu ulogu niko od nas ne osporava, ali isto tako, niko nema pravo osporavati ono što sam napravio ovdje u proteklih 15 godina”

Podaci o tome koliko je Bošnjaka učestvovalo u bici kod Caporetta različiti su ovisno o izvorima. Neki tvrde da ih je bilo devet hiljada, drugi pak da je bilo čak 50 hiljada Bošnjaka, što je bio zajednički naziv za sve bosanskohercegovačke muškarce, današnje Bošnjake, Srbe i Hrvate. Bošnjaci su služili u četiri pješadijske regimente. Prva je okupljala one iz Sarajeva i okolice, Druga je bila banjalučka, Treća tuzlanska, a Četvrta mostarska. Kasnije će, tokom rata, biti osnovane još četiri regimente