fbpx

Na popisu stanovništva 2013. godine 91,36 posto građana Kantona Sarajeva izjasnilo se da govori i piše bosanskim jezikom. U istom tom kantonu, iste te godine, na istom tom popisu, 83,79 posto stanovništva izjasnilo se da pripada bošnjačkom narodu. Iste godine, na istom popisu, 1.193 građanina u glavu, ili 0,28 posto stanovnika gotovo polumilionskog Kantona Sarajevo, izjasnilo se da govori jezikom koji nazivaju “BHS”, dok svi drugi govore ili bosanskim, ili hrvatskim, ili srpskim. Stoga bi bosanski jezik trebalo školarcima u dokumentima pisati po principu automatizma, osim ako roditelji žele pisati hrvatski ili srpski jezik

Podsjetimo, Bošnjaci u entitetu Republika Srpska suočeni su već skoro četvrt stoljeća s ozbiljnim uzurpiranjem osnovnih prava, među kojima je pravo na maternji jezik. Ustav Bosne i Hercegovine i njenih entiteta jasno je definirao da Bošnjaci kao konstitutivni narod imaju pravo na svoj jezik.

“Pored toliko naših problema, te korone i pandemije, djeca su i diskriminirana. Kod naše djece online nastava nije ni funkcionirala kako treba jer nisu imali uslove da tako prate nastavu. Sada smo očekivali da ponovo krenu u školu, ali opet se povlači pitanje tzv. jezika bošnjačkog naroda, što je izmišljen jezik, i mi se u 21. stoljeću moramo boriti da dokažemo da je to tako. Zašto našoj djeci poturaju jezik bošnjačkog naroda? Zašto se prema istom principu i djeci srpske nacionalnosti kao maternji ne upisuje jezik srpskog naroda”, pita Hajrudin Okanović

“Za mene, na simboličkoj ravni, najvažnije da smo uspjeli sačuvati nešto bosansko u vrijeme kad se sve s tim predznakom nastoji potrati i pobrisati. Izbrisani smo kao stanovnici iz Ustava, pridjev bosanski pobrisan je čak i iz naziva gradova i drugih toponima, uporno nam ga nastoje pobrisati i iz imena jezika, a rade na tome da se pobriše i iz imena domovine. Činim sve da se okupimo oko tog pridjeva, oko onog srcolikog oblika 'naše kuće', da ga učinimo dragim i poželjnim svakom stanovniku naše zemlje, onako kako je to stoljećima bilo”