fbpx

Politika

Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata

- Prva stvar koja se spominje u Dejtonskom sporazum uje država BiH, njen kontinuitet, njene institucije i njena zastava. Njena zastava i grb su simboli države BiH i svih njenih institucija i to se mora poštovati. To jučer nije ispoštovano – kazao je Džaferović.

“Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović jedne je prilike rekao: 'Sve što bosanski misli je za jedinstven Mostar.' Nažalost, Mostar još uvijek nema taj 'luksuz' da se bori s normalnim svakodnevnim problemima. U gradu su snage koje negiraju zločine i slave zločince. Jedinstvo je i uz vidne različitosti neminovno ako želimo pobjedu jer se nije promijenila politika HDZ-a. Zato Mostar treba birati ljude, a ne stranke. Mostar sada kontra HDZ-a ima dvije liste”

"Ne vidim sebe kao gradonačelnika samo jednog dijela grada ili samo jednog naroda. Tako ne mogu razmišljati. Nisam takav čovjek i osoba sam koja ima prijatelje svih nacionalnosti i svih političkih orijentacija. Sasvim je normalno da ljudi imaju različite političke stavove, međutim, ne vidim nikakvog razloga za podjelama ili nekakvim selektivnim pristupom bilo kojem dijelu grada. Mostar je jedan grad, multietnički grad, grad u kojem smo sudbinski okrenuti jedni prema drugima i politike podjela ne mogu zadovoljiti potrebe građana Mostara"

Uoči izbora 1990. godine Miro Lazović bio je član predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine. Na prvim višestranačkim izborima biran je u Vijeće građana Skupštine Bosne i Hercegovine, gdje na prijedlog Nijaza Durakovića biva izabran za šefa Kluba SDP-a. Rat ga zatiče u Vogošći, odakle se prebacuje u Sarajevo i aktivno uključuje u politički život grada pod opsadom. Bio je tokom rata predsjednik Skupštine Republike Bosne i Hercegovine i učesnik gotovo svih mirovnih pregovora – od Ženeve preko Washingtona do Daytona. Za specijalno izdanje "Stava" (broj 293, 15. 10. 2020) govorio je o početku višestranačkog života u Bosni i Hercegovini, o mirovnim pregovorima, saradnji s Alijom Izetbegovićem, političkom životu tokom Agresije, o Slobodanu Miloševiću, Franji Tuđmanu… Povodom godišnjice potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma objavljujemo dio intervjua koji se odnosi na Lazovićevo učešće u mirovnim pregovorima. 

Zar možemo biti neodgovorni nakon toliko položenih života za našu slobodu? Naši legendarni borci predvođeni narodnim herojima Hujkom i Arifom nisu se borili za ovakav nefunkcionalan i natopljen mržnjom i diskriminacijom Mostar. Za Bošnjake Hercegovine neprihvatljivi su odnosi i praksa majorizacije i supremacije bilo kojeg naroda bez obzira na procentualno učešće u bilo kojem kantonu ili entitetu

Iako je iskustvo izgradnje društva u ovom okviru uglavnom takvo da potvrđuje jednom već napisanu ocjenu da se radi o dokumentu kojim je rat bez pobjednika okončan mirom bez pravde, ipak ne treba smetnuti s uma težak historijski put i kompleksan sistem faktora koji su u jednom kratkom periodu morali biti harmonizirani da se i do takvog sporazuma dođe. Bio je to gorak lijek, ali su i rane na koje je privijen bile teške i duboke