Zar jednom svjesnom muslimanu može biti teško za svoju domovinu, koja grca u nepravdi, pokloniti sat vremena i glasati i tako pokazati i muslimanima i nemuslimanima da nam je itekako stalo do naše domovine.
Neizlazak na izbore je postepeno odricanje od domovine. Mi smo na taj način sve dalje od svojih korijena, od kostiju naših predaka koje su ostale razasute po cijeloj Bosni i Hercegovini. Konačno, na taj način i sebi zatvaramo vrata povratka, makar “po stare dane”.
Naše ljude u dijaspori srce i intelekt vuče prema domovini BiH. ali mnogobrojne administrativne prepreke, na koje naši ljudi vani nisu navikli, još uvijek otežavaju proces objedinjenja u svim sferama zajedničkog djelovanja.
Kao predstavnik Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj, smatram da spomenuti redovni i osmišljeni susreti trebaju između ostalog jačati “svjetski”, odnosno politički i društveni segment u našem narodu ovdje preko saveza, klubova i udruženja.
Od domovine ne očekujemo ništa, domovina treba da očekuje od nas više truda i zalaganja. Međutim, od predstavnika naše domovine, od onih kojima narod povjeri emanet, očekujemo jasan plan i strategiju po pitanju njihovog odnosa prema ogromnom potencijalu u našoj dijaspori.
Za opstanak Bošnjaka povratnika u mjestima iz kojih su protjerani tokom Agresije od presudne je važnosti da Bošnjaci u svojim općinama budu politički faktor, da učestvuju ne samo u zakonodavnoj nego i u izvršnoj vlasti na lokalnom nivou. Jedino tako će biti u mogućnosti da zaštite sebe, svoja prava i da zadovoljavaju svoje potrebe. “Bez aktivnog učešća dijaspore, ja se bojim da je ova naša politička mogućnost veoma ograničena, a s njima ja mislim da bi to bila politička utakmica na pobjedu”, poručuje Senad Bratić
Hoćemo li dozvoliti da Mladen Grujičić opet bude načelnik Opštine Srebrenica? Ako dozvolimo, dovodimo u pitanje opstanak našeg naroda ne samo u Srebrenici već i u drugim sredinama ovog entiteta.
Vijest da je Avdija Kovačević, bivši načelnik Vareša, osuđen na četiri godine i dva mjeseca zatvora zbog zloupotrebe položaja, te da će mu se oduzeti imovinska korist u iznosu višem od 220.000 KM, zanimljiva je po više osnova. Ponajprije zato što bi mogla, ali i morala imati implikacije i na neke druge veće sredine i političare.
Posjeta Macrona Bonaparte Bejrutu podsjeća na poslovično vraćanje ubice na mjesto zločina. Ne, pritom ne mislim da je Francuska (direktno) umiješana u eventualnu sabotažu – mogućnost koja, uprkos unisonosti glasova o (neporecivoj) nemarnosti, nije definitivno isključena – mislim na Francusku kao, historijski gledano, izvor svih zala političkog sistema u Libanu
Ono što je zajedničko i Srbima i Hrvatima, te se čini njihovim zajedničkim nepopravljivim doprinosom satanizaciji Bošnjaka muslimana, jeste mitska teza da su svako od njih, za sebe, u različitim historijskim periodima, uključivši i ovaj posljednji, jedina brana od muslimanske prijetnje iz Bosne i Hercegovine. Optužbe za islamizaciju i pokušaj stvaranja “muslimanske državice usred Evrope” nisu benigne, bez obzira na svu stupidnost hrvatsko-srpskih mitskih konstrukcija. Naime, od 1993. godine naovamo uporedno traju unutarnje sabotaže i subverzivni napadi od samih Bošnjaka – instrumentaliziranih ne bi li iz same bošnjačke utrobe legalizirali srpsko-hrvatske mitove. I to mimo srpske regrutacije raznih Bazdulja, koji Bošnjacima dođu kao neka vrsta Đurađi, potrošnih medijskih vazala srpske politike
