fbpx

Quod licet Dino, non licet Avdija

Vijest da je Avdija Kovačević, bivši načelnik Vareša, osuđen na četiri godine i dva mjeseca zatvora zbog zloupotrebe položaja, te da će mu se oduzeti imovinska korist u iznosu višem od 220.000 KM, zanimljiva je po više osnova. Ponajprije zato što bi mogla, ali i morala imati implikacije i na neke druge veće sredine i političare.

U presudi Kovačeviću obrazlaže se da je osuđen zato što je “davao avanse, pozajmice i donacije pravnim i fizičkim licima za koje nije postojala poslovna osnova niti bilo kakav interni akt, zbog čega je često dovodio Općinu Vareš u stanje finansijske nelikvidnosti”, uz navođenje kako je Kovačević “samovoljno trošio namjenski donirana sredstava i grantove od viših nivoa vlasti”. Na šta i na koga ova “netransparentnost” podsjeća?

Prisjetimo se da je Ured za reviziju institucija u Federaciji Bosne i Hercegovine nedavno objavio izvještaj o finansijskoj reviziji kabineta predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo za 2019. godinu, a što je period u kojem je dužnost predsjedavajućeg obavljao Elmedin Konaković. U izvještaju, između ostalog, piše: “Raspodjela tekućih i kapitalnih transfera neprofitnim organizacijama i udruženjima u okviru Kabineta u iznosu od 490.133 KM nije izvršena transparentno, s obzirom na to da su sredstva dodijeljena bez raspisivanja javnog poziva i primjene kriterija, što nije u skladu sa članom 4. Zakona o budžetima u FBiH, a za najmanje 187.208 KM nisu dostavljeni izvještaji o namjenskom utrošku sredstava.” To znači da za skoro 200.000 KM koje je Konaković izdašno dijelio naokolo po vlastitom nahođenju i rezonu ne postoje nikakvi izvještaji, dok je 276.600 KM podijeljeno bez ikakvog javnog poziva, i to u pojedinačnim iznosima koji su se kretali od 365 KM do čak 70.000 KM! Isto je bilo i s tekućim transferima pojedincima koji su, prema revizorima, podijeljeni bez ikakvih kriterija.

Treba li činjenica što su zloupotrebe koje su sudski dokazane Kovačeviću vrlo slične, gotovo identične prirode utvrđenim neregularnostima nekadašnjeg Konakovićevog kabineta zabrinjavati Elmedina Konakovića? Iako je pravda spora, jer Kovačević je tek ovih dana osuđen za djela koja je počinio između 2012. i 2016. godine, ona je ipak dostižna, pa bi se moglo desiti da i Konakovićeva netransparentnost kad-tad dobije i sudski epilog. Konaković je, čini se, svjestan takve mogućnosti jer je, čak i prije nego što je izvještaj o finansijskoj reviziji Kabineta predsjedavajućeg Skupštine Kantona Sarajevo došao u medije, požurio da ga diskreditira te predstavi kao nekakav “politički progon” od viših nivou vlasti, tj. od premijera Federacije Bosne i Hercegovine Fadila Novalića.

S druge strane, Konaković se možda i ne mora brinuti, barem ne još. Budući da i dalje igra svoju ulogu smokvinog lista frankenštajn-koalicije i njenih sponzora, ulogu koja treba prikriti suštinsku političku, ideološku, vrijednosnu i etničku manjinsku prirodu te neprirodne koalicije, on je siguran, jer, za razliku od kolege mu Kovačevića, ima daleko veću političku težinu i važnost… Za sada. Uostalom, Konaković se i o pitanju vrućih tema, kakve su CIK, VSTV ili OSA, već odredio i svrstao na stranu srpsko-hrvatskih snaga koje kontroliraju pravosuđe, a kojima također odgovara nebošnjačka frankenštajn‑koalicija na vlasti u Kantonu Sarajevo, naravno uslijed njihovih vlastitih partikularnih interesa. No, ako otkaže poslušnost političkim sponzorima ili kada jednom izgubi svoju upotrebnu političku vrijednost te krene jezditi prema političkoj anonimnosti, onda možemo očekivati i “djelovanje pravne države”. Do tada će, izgleda, važiti stara poslovica koju možemo parafrazirati: Ono što je dozvoljeno Dini nije dopušteno Avdiji. /M.D/

PROČITAJTE I...

Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!