Razgovoru između Trumpa i Erdoğana, poslije kojeg je uslijedio taj nagli zaokret američkog angažmana u Siriji, prethodila je najava Turske da će pokrenuti vojnu akciju istočno od Eufrata kako bi sa svoje granice zbrisala PKK, kojem Zapad tepa “Sirijske demokratske snage”, “kurdske snage” ili upotrebom skraćenica (YPG, PYD) za jedno te isto – terorističku organizaciju tzv. Radničku partiju Kurdistana (PKK)
Potrebno je konačno odlučiti jesu li Hrvati u Bosni i Hercegovini konstitutivan narod ili nacionalna manjina, pa u skladu s tom premisom tražiti, logičkim slijedom, prava i, naravno, izvršavati obaveze. Ako su konstitutivni, onda im je matična država Bosna i Hercegovina, ne Hrvatska, pa svaka briga Hrvatske za njih predstavlja miješanje u unutrašnje stvari druge suverene države i nije u skladu s pozitivnim evropskim tekovinama
“Kazahstan gleda na Bosnu i Hercegovinu kao na most u jugoistočnom dijelu Evrope. I ne samo to. Narod u Bosni razlikuje se od ostalih naroda u regiji i dosta je sličan našem narodu. Iskreno se nadam da će ova knjiga biti interesantna čitaocima u Bosni i Hercegovini. Kazahstanska poslovica kaže: ‘S mnogo prijatelja i putevi vam se šire’”
Kao što se može vidjeti iz svega navedenog, velikosrpstvo i pretenzije prema Bosni i Hercegovini nisu stvar niti jedne političke partije, niti određenog lijevog ili desnog političkog spektra, čak niti specifičnog životnog svjetonazora i seksualne orijentacije, nego čitave srpske političke, a možda i nacionalne kulture.
Ermina Lekaj Prljaskaj je saborska zastupnica albanske, bošnjačke, crnogorske, slovenske i makedonske nacionalne manjinu u Republici Hrvatskoj. Ova pripadnica albanske nacionalne manjine politički djeluje u Klubu zastupnika Milana Bandića i podržala je Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH. To je bio povod za žestoku reakciju mladog aktiviste i bošnjačkog političara u Hrvatskoj Armina Hodžića. Lekaj Prljaskaj je na ovo pismo jučer reagirala. No, Hodžić ne posustaje i nastavlja polemiku, a ovaj put Lekaj Prljaskaj žestoko optužuje da „nastavlja širiti sablazni koje traže nadahnuće u velikohrvatskim aspiracijama na BiH“. Hodžićev odgovor prenosimo u cijelosti:
Svaki izbori dižu tenzije u svakom društvu. No, razlika od društva do društva jeste u mjeri do koje su politički igrači spremni ići u tom podizanju. CHP je već prilično dugo van okvira svake, a naročito političke pristojnosti. Pokušaj da se mase izvedu na ulice jeste karakteristično CHP postizborno ponašanje. Pokušano je to nakon referenduma 24. aprila 2017, a vjerovatno je najveći “grijeh” Muharema İncea u očima najtvrdokornijih pristalica CHP-a, što je, kako reče jedan novinar, “prekršio predizborna obećanja
A što se Dodika tiče, on će zasigurno koristiti državni aparat da urušava državu koju je dužan predstavljati i štititi, odnosno, sada mu više nisu potrebna predstavništva RS-a po svijetu kad ima dio ambasada pod kontrolom. Bošnjaci to mogu suspendirati jedino pojačanim diplomatskim naporima. Zna to Šefik Džaferović pa se u njega uzdajemo, član Predsjedništva BiH, Bošnjak, političar, vrsni pravnik, koji nije Maneken, nije Pehlivan i nije Pingvin.
Sve je ovo samo dokaz da je Beljak najobičniji hrvatski šovinist, a da hrvatski muslimani, odnosno Bošnjaci, i kad se svojski trude da budu veći Hrvati od Tuđmana, ne mogu i neće biti prihvaćeni kao istinski Hrvati. Time je izlišna i svaka priča o tome šta jesu ili šta nisu Bošnjaci, kako bi volio da špekulira novopečeni historičar Beljak
Ovakav podanički, rekli bismo hamalski odnos, ovakvo samoponižavajuće ponašanje Ishaka Hodžića samo pokazuje da je doista sazrelo vrijeme za korjenite promjene među Bošnjacima u Hrvatskoj. Ili će se promjene dogoditi, ili će Bošnjaci u Hrvatskoj nestati u nekom obliku samonegacije i asimilacije. Treće solucije nažalost nema.
Za Nikšića, u tom smislu, nema loše reklame; što ga više ima u medijima, to bolje za njega. Cirkuzajući o progresivnom krilu partije, iznoseći u javnost prljavi partijski veš, prikazujući se poštenim i principijelnim naspram partijskih makijavelista, pozicija partijskog enfant terriblea postala je za Nikšića uloga života.
