Španski mediji analiziraju razloge ogromnog uspjeha turskih sapunica u toj zemlji. Tvrde kako Španija nije izoliran slučaj, nego jedna od 156 zemalja svijeta koje kupuju gotovo stotinu serija koje Turska proizvodi godišnje. Tako je, primjerice, turska produkcija postala iznimno gledana u Južnoj Americi nakon što je čileanski kanal Mega, koji je bio u finansijskim problemima, počeo emitirati Fatmagül.
Važno je istaći da eksponati koji se mogu vidjeti u ovim paviljonima ne predstavljaju “drugu ligu” svjetske umjetnosti, nešto što je samo skupljalo prašinu u muzejskim depoima Francuske, već naprotiv, riječ je o respektabilnim i veoma slavnim umjetničkim djelima
Ako ostavimo po strani svu budalastost učitavanja današnjih nacionalnih identiteta u srednjovjekovlje i ako nekako zanemarimo da bi bilo skoro nemoguće odrediti etničko porijeklo bilo koje od evropskih kraljevskih porodica nakon tolikih dinastičkih brakova, pretpostavljamo da je upravo porijeklo Tvrtkovih ženskih predaka razlog zašto ga je Imamović označio tako budalastim terminom koji kao da je potekao s top-shop emisije.
Ovogodišnja dodjela protekla je u mirnoj i monotonoj atmosferi, što zbog izostanka voditelja koji su samoj ceremoniji tradicionalno donosili prepoznatljiv karakter te duhovit i šarmantan pogled na društvenu, političku i kulturološku situaciju u Americi, što zbog očekivanih nastupa i predvidljivih pobjednika
Uz podsjećanje da u cijeloj regiji ne postoji nijedan etnomuzikolog, etnokoreolog, niti orkestar narodnih instrumenata, Naka Nikšić, nakon provedenog projekta “Pirinče – instrument koji nestaje”, navodi da je pirinče, kao i sviranje na njemu, poput većine ostalih elemenata nematerijalne kulture Bošnjaka, uslijed niza okolnosti i dejstava više negativnih faktora, bio izložen zaboravu i nestajanju
“Bio je to čin prkosa”, kaže Bruce Dickinson, frontman benda “Iron Maiden”. Dickinson Vulliamyju priča o svom koncertu u Sarajevu, 50 godina nakon koncerta Lenjingradske filharmonije. Dickinson i njegov bend došli su u Sarajevo kamionom, vrlo opasnim putem preko Igmana usred trogodišnje opsade tog grada. U knjizi Vulliamy prikazuje koliko je muzika bila važna u Sarajevu tokom opsade. U knjizi je susret s violončelistom Vedranom Smajlovićem, koji je 22 puta zaredom nastupao na mjestu na kojem su 22 osobe poginule od gelera granata; priča o Joan Baez, koja je posjetila Sarajevo i pjevala u Narodnom pozorištu, ali i za francuske vojnike. Priča o Dickinsonu na njihovom opasnom putu, priča o predanosti koja je pokrenula festival “Rock Under Siege”
The Favourite; drama; SAD / Velika Britanija / Irska, 2018; Režija: Yorgos Lanthimos; Uloge: Emma Stone, Olivia Colman, Rachel Weisz, Nicholas Hoult...
Nesporno je da postoje čitavi organizirani krugovi koji kontinuirano rade na daljnjem destabiliziranju Bosne i Bošnjaka u ovom smislu, a i mi im u nekim slučajevima zdušno pomažemo u tome, pa se npr. iznova pitamo šta smo to mi kao narod, čak jesmo li uopće narod, a to se reflektira i onda kad je riječ o našoj književnosti i kulturi, odnosno o našem kulturnom identitetu uopće... Tako se, kao da smo kolektivno “omađijani” kakvom zlom “čarkom”, iznova pitamo kako nam se zove maternji jezik, šta je to naša književnost i kultura ili je li ona uopće naša, odričemo se nekih naših ključnih pisaca i drugih izrazito važnih ličnosti naše kulturalne ili društvene povijesti
Dva filma na festivalu “A” klase za filmske autore zaista je rijetkost, čak i kada je riječ o najvećim imenima filmske umjetnosti
kad se mislilo da će se Michel Legrand potpuno posvetiti jazzu i popularnoj pjesmi, početkom 60-tih nadire tzv. francuski filmski novi val. Tko će biti bolji od njega da se uključi kao skladatelj, dajući maksimum sa svojom bujnom melodijskom imaginacijom, s osjećajem za melankolični ton pjesama, sa sjajnim aranžerskim, skladateljskim i pijanističkim umijećem
