"Da ne bi nedjelje dosadne bile, dan za spavače tužnoga lika" u ovim predugim danima izolacije i karantina tragamo po arhivima bosanskohercegovačkih medija vraćajući iz naše historije neke od najzanimljivijih tada objavljenih tekstova
"Da ne bi nedjelje dosadne bile, dan za spavače tužnoga lika" u ovim predugim danima izolacije i karantina tragamo po arhivima bosanskohercegovačkih medija vraćajući iz naše historije neke od najzanimljivijih tada objavljenih tekstova
"Da ne bi nedjelje dosadne bile, dan za spavače tužnoga lika" u ovim predugim danima izolacije i karantina tragamo po arhivima bosanskohercegovačkih medija vraćajući iz naše historije neke od najzanimljivijih tada objavljenih tekstova
"Da ne bi nedjelje dosadne bile, dan za spavače tužnoga lika" u ovim predugim danima izolacije i karantina tragamo po arhivima bosanskohercegovačkih medija vraćajući iz naše historije neke od najzanimljivijih tada objavljenih tekstova
"Da ne bi nedjelje dosadne bile, dan za spavače tužnoga lika" u ovim predugim danima izolacije i karantina tragamo po arhivima bosanskohercegovačkih medija vraćajući iz naše historije neke od najzanimljivijih tada objavljenih tekstova
Pozvali smo naše sugrađane da doniraju svoje vunene jastuke, vunene jorgane, šilteta, šta god imaju. I narod se masovno odazvao ovom pozivu. Skupljali smo vunene stvari na svim punktovima mjesnih štabova Civilne zaštite. Sjećam se da je prof. dr. Enes Karić tada donio svoja dva jorgana. Reisul-ulema dr. Mustafa ef. Cerić donio je vunene čarape koje mu je isplela nana i koje je sačuvao sve do tada i onda, iako uspomenu, donio da donira za borce Armije RBiH”
Ove godine 14. aprila navršilo se devedeset godina od rođenja Muhsina Rizvića, jedne od najvažnijih figura cjelokupnog bošnjačkog preporoda s kraja prošlog stoljeća. Cijeli svoj životni vijek posvetio je istraživanju bošnjačke književnosti. Enes Duraković zapisao je da se u Rizvićevom monumentalnom djelu ne zrcali samo višestoljetna slika bogatog i raznovrsnog književnog naslijeđa Bosne i Bošnjaka nego i svekolika novovjekovna kulturna i društvena slika i sudbina naše domovine i našeg naroda. Dvadeset i šest godina poslije Rizvićeve smrti, u dubinsko istraživanje bošnjačke književnosti i proučavanje njenih šarolikih modela gotovo je nemoguće ući bez konsultiranja njegovog djela. I ne bismo pogriješili ako bismo njegovo djelo nazvali kompasom bošnjačke književne kritike
Stari grad Ključ proglašen je 1951. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Poslije Agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992–1995) Općina Ključ je u saradnji sa Zavodom za očuvanje kulturno-historijskog naslijeđa renovirala Tabor kulu, osmanski dio Starog grada, ali je srednjovjekovni grad Ključ i dalje netaknut, prekriven je gustim rastinjem, debelim bršljenom, urastao je u stijene koje se okomito uzdižu iznad današnjeg Ključa
Za rušenje džamija u Janji nikad niko nije odgovarao. Baš kao i za rušenje džamija u Bijeljini koje je, također, pod okriljem noći realizovano 13. marta 1993. godine, mjesec prije rušenja džamija u Janji.
Na igralištu i tribinama su poredana 74 balona koja simbolizuju žrtve, a predstavnici opštine Srebrenica, Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari, predstavnici Medžlisa IZ Srebrenica i udruženja koja okupljaju preživjele žrtve genocida su položili cvijeće i odali počast žrtvama.
