Iz današnje perspektive, moglo bi se reći da se sabornici IZ mogu smatrati sretnim što Tandir nije potegao pride i svoje čekiće za meso kako bi svima u glavu utuvio bespogovornu poslušnost i poštovanje spram “profesora, doktora, muftije, predsednika, velikog vođe” i, srećom, nesuđenog reisa – Muamera Zukorlića.
Da li je potrebno i spominjati da je Mazalica aktivno litijašio po Crnoj Gori, “branio” tamošnje srpske “svetinje”, borio se junački protiv “milogoraca” te, po vlastitim riječima, “osjećao nacionalni romantizam”.
Posmatrajući čitav taj neukusni, ali vrlo razotkrivajući performans, to pozorište sjenki i lutaka, to licemjerno pretvaranja i glumatanje, čini se da bi, umjesto rupa po zidovima, članovi frankenštajn koalicije prije trebali začepljivati zjapeće rupetine u vlastitom znanju, srcu i glavama
Najnovija svinjarija kojom je Stevandić odlučio pokazati da nije tek nekakvo “trinaesto prase” (veliko)srpske politike već autentični i autohtoni ekstrem jeste predizborni spot Ujedinjene Srpske.
Ipak, Reko nije tako neartikuliran kada treba napasti na bošnjačke interese, što je pokazao i kada je 10. septembra na svom profilu na Facebooku osuo drvlje i kamenje po probosanskim strankama radi njihovog formiranja i okupljanja fronta u Foči. Borbu bošnjačkih povratnika za politički opstanak na Drini nazvao je “suludim kursem za uništenje države”.
Simptomatično je to što se ovakvi tekstovi pojavljuju nakon što je primijećeno da su se bošnjačke političke i kulturne institucije ozbiljno angažirale i mobilizirale bošnjačku dijasporu. Očite su namjere da se ovo pitanje ôstavi na stol”, tačnije da se problematizira sve veće učešće protjeranih Bošnjaka u lokalnim izborima jer ono čini rezultate agresije, genocida i protjerivanja nepotpunim.
Vojin Mijatović, Nebojša Vukanović i Draško Stanivuković samo su trojica iz plejade tih gorkih razočarenja ovdašnjih jutelovskih jugonostalgičara.
Zbog izuzetno pogoršane sigurnosne situacije u Pljevljima oglasio se i Mešihat Islamske zajednice Pljevlja, koji se direktno obratio Dritanu Abazoviću, lideru koalicije “Crno na bijelo”, čiji je član i Zukorlićev SPP, ističući kako u Pljevljima trenutno vladaju “haos, bezakonje i mržnja spram pripadnika nacionalnih manjina”.
Jedna je stvar to što Arnaut pozdravlja ovakve sporazume, čime se ustvari i politički akreditira i sasvim jasno pozicionira u globalnom sukobu između sile i pravde, no potpuno je druga to što Arnaut zahtijeva da Predsjedništvo BiH i Ministarstvo vanjskih poslova BiH pozdrave sramotni sporazum navodeći kao argument da su to uradile “sve zemlje regiona”.
Vijest da je Avdija Kovačević, bivši načelnik Vareša, osuđen na četiri godine i dva mjeseca zatvora zbog zloupotrebe položaja, te da će mu se oduzeti imovinska korist u iznosu višem od 220.000 KM, zanimljiva je po više osnova. Ponajprije zato što bi mogla, ali i morala imati implikacije i na neke druge veće sredine i političare.
