fbpx

UMIJEĆE STVARANJA TERAPEUTSKIH PRIČA

Amir Talić, Tajnovita šuma Zagaj, Gradska biblioteka Zenica, 2020.

 

Piše: Almir ZALIHIĆ

Dok oplakujemo smrt književne kritike, ozbiljna kritika knjiga namijenjenih djeci odavno ne postoji. Neki možda kritičkim prikazom smatraju tri-četiri rečenice koje izdavač napiše na svom internetskom portalu ili na posljednjoj korici knjige pa ih onda mediji prepisuju. Kao rezultat te uvriježene copy-paste metode, svi portali, lifestyle žurnali i knjižarsko-izdavački kuloari posve jednako ili vrlo slično opisuju nove knjige za djecu.

Na novoj knjizi Amira Talića Tajnovita šuma Zagaj nema tih markentinških trikova, ali zato u njoj ima mnoštvo zanimljivog i neobičnog sadržaja.

Ova knjiga, koju autor titulira malim pričama za veliku djecu, funkcionira na više razina. Tematizira ljubav prema prirodi i životinjama, prijateljstvo, djeci u ratu, neobične i nesvakidašnje slike djetinjstva koje se provodi u simbiozi s Božijim i naturalnim zakonima. Talić piše i o drugim i drugačijim. Piše o ekološkoj neosviještenosti, te o prvim, najkrvavijim danima rata.

Prva priča, po kojoj je knjiga naslovljena, uvodi nas u zaboravljeni svijet apsolutnog prirodnog sklada, idiličnih slika sloge među stanovnicima šume koja slavi svoj praznik. Tema ove priče primarno ima odgojni cilj, dakle ponašanje, stav i vrijednosti koje želimo razviti kod svoje djece. Ona sadrži set potencijalnih komentara i pitanja za pokretanje razgovora s djetetom o očuvanju prirode i međusobnim odnosima među ljudima.

Priča Veliki grom Štucavac i brat mu Mucavac odlično je strukturirana. U njoj pronalazimo elemente narodne priče. Jedan je lik strašan, drugi još strašniji. Kad gromovi odrastu, kad ižive gromovničke dječije objesti, slično kao i u narodnim pričama, preobrate se u dobrice i spasioce planine Grmeč i svega onog što čini najneogdovorniji stvor na svijetu: čovjek. Metafora govori izravno imaginaciji, gradeći njezine poveznice kroz osjećaje umjesto kroz teoriju ili apstraktno prosuđivanje. Integrirane u pripovijedanje, mnoge metafore mogu, kao što je to slučaj u religioznim spisima i poeziji, postati misteriozne i magične, ponekad suptilne, a ponekad izravne i moćne. Metafore oživljavaju i dobijaju energiju jedna od druge u živoj i uzbudljivoj međusobnoj igri. U ovoj priči Talić postiže te efekte i stvara živu interakciju između teksta i konzumenta.

U priči Ratno siroče cijela mreža događanja istkana je tako da predstavlja prirodnu cjelinu. Dječaka Ramiza Muloduha roditelji su s početka rata, nekoliko sati prije nego što su ih utjerali u kamion i odvezli u nepoznato, sakrili u bahuru komušine. Zbunjeni i prestrašeni dječak provodi nekoliko dana u šumovitom Jelincu uz potok Jelinac, sanjajući, sjećajući se roditelja, svog psa, rođaka i prijatelja. U tih sedam dana dječak će se preobratiti u snalažljivog mladića koji će preživjeti rat i koji će, poput mnogih, tražiti odgovore, i nalaziti ih u masovnim grobnicama.

Priča Šareno kamenje, također, tretira sudbinu djece u ratu, njihovo naglo, prisilno pretvaranje u odrasle ljude. Narator svjedoči o onome što mu se dogodilo, o onome što je vidio, ali ne govori o ranjenoj duši koja krvari i koja, ni nekoliko decenija nakon rata, ne može shvatiti šta je komšije i dojučerašnje prijatelje pretvorilo u ostrašćene nacišoviniste.

Amir Talić prilikom strukturiranja ovih priča vrlo vješto uspijeva da određeno devijantno ponašanje ili situaciju vrati u ravnotežu i u tom procesu izbjegne svaku vrstu etiketiranja. Služeći se maštovitim pričama i tajnama magičnih metafora, Talić je razradio umijeće stvaranja terapeutskih priča. Umjetnička snaga metafore pomaže djeci, a i odraslima, da izađu na kraj s vlastitim strahovima, tugama i frustracijama.

Talić zna da put do djeteta najlakše nađe priča, a ako je još bogata metaforama i istinitom simbolikom, može dotaknuti najdublje slojeve djetetove duše, mijenjajući pritom djetetov odnos prema samom sebi i prema svijetu.

Umijeće pripovijedanja omogućuje ljudima pričanje i stvaranje priča. Moć pripovijedanja stvara priliku da ljudi međusobno dijele priče, da svako ljudsko biće neprestano priča vlastitu životnu priču i na taj način dotiče primaoce priče i preklapa svoju priču s njegovom. Priče su važne za život naše duše kao što je voda bitna za naše fizičko preživljavanje – one mogu podmladiti i vitalno su važne za zdrav rast i razvoj; one uvijek pronađu put u naše srce, u naše biće, baš kao što voda uvijek pronađe put kroz stijenu ili zid tamo gdje se čini da je to nemoguće.

Aktivno suočavanje s traumatskim iskustvom najuspješniji je način nošenja sa stresom. Tim se načinom osoba direktno suočava s akutnom stresnom situacijom, ali i s opterećujućim emocijama koje je ta situacija izazvala, te ponovno uspostavlja nadzor nad stresnom situacijom. Aktivnim pristupom suočavanja postiže se da osoba svojom aktivnošću umanjuje osjećaj bespomoćnosti te stvara i povećava mogućnost ovladavanja samim sobom i okruženjem, a na taj način znatno smanjuje doživljaj ugroženosti. Komunikacija o traumatskom iskustvu otvara mogućnost da se izraze i podijele osjećaji, te želje i nade s drugima. Na taj način stres kao negativan osjećaj može postati podloga za rast i razvoj pojedinca, ali i skupine, jačajući zajedništvo i snagu. Jedan od najuspješnijih načina suočavanja s ovim problemom svakako je književnost. U njoj je pojedinac slobodan prihvatiti podršku i pomoć bez osjećaja poniženosti i bez pokroviteljskog stava.

Priče Amira Talića u knjizi Tajnovita šuma Zagaj neka su vrsta biblioterapije. To je termin koji se odnosi na plansku upotrebu književnog teksta (proze, poezije, mitova, legendi, dječije književnosti) i književnih izražajnih sredstava (metafora, usporedbi, alegorija, rima, ritma) radi olakšavanja i poticanja različitih načina nošenja s gorkim i traumatičnim iskustvom. Biblioterapija ima iscjeliteljsku moć jer djeluje na način da čitalac priče bude ponesen njezinim sadržajem, pobuđuje u njemu poistovjećivanje s junacima priče i omogućuje mu doživljavanje širokog raspona emocija.

Identifikacija otvara mogućnost čitaocu ili slušaocu priče da u književnom djelu prepozna sebe, druge njemu važne osobe ili neko svoje intimno iskustvo i time se poistovjeti s vlastitim unutrašnjim svijetom; projekcija i introjekcija omogućavaju pristup problemskoj situaciji s gledišta likova iz priče i daju ideje za drugačija rješenja nekog problema; katarza se javlja kao emocionalno uzbuđenje izazvano pričom, a oslobađa nakupljenu napetost čitaoca ili slušaoca priče, čime se ublažava stres; uvid daje čitaocu ili slušaocu priče priliku da analizira konflikt koji proizlazi iz priče, te promatra vlastite reakcije u ogledalu književnog djela.

Smatramo da je na kraju ovog teksta nužno reći da je Amir Talić tokom rata od 1992. do 1995. godine hapšen i zatvaran od vlasti samozvane Republike srpske. Proveo je na robiji 13 mjeseci. U VIZ “Mali logor” u Banjoj Luci proveo je godinu dana, gdje je bio izložen strašnim psiho-fizičkim torturama. Njegov dvanaestogodišnji sin Ammar obilazio ga je osam puta u banjalučkom zatvoru. To mu je kasnije bila tematska preokupacija za knjigu poezije Mali logor i kratku prozu Samica. Snagom duha i prkosa preživio je ratnu golgotu. Čini mi se da i knjiga Tajnovita šuma Zagaj dijelom pripada tom inspirativnom krugu.

PROČITAJTE I...

Zasnovana na magmi nacionalnog bića, na buntovnoj i polivalentnoj leksičkoj podlozi, na vreloj maštovitosti i gotovo sentimentalnoj zagrcnutosti narodnog rapsoda, poezija Ćamila Sijarića traga za suštinskim mirom, u jednoj univerzalno oblikovanoj formi, osvjetljava čovjekovu sudbinu kroz najintimniju vizuru, svoj san o mogućem spokojstvu projektuje na historijsko platno vječito živih ožiljaka stradalništva i bola kao univerzalnih i odveć ponovljivih kategorija.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!