fbpx

Politika

Bosna i Hercegovina od svog osamostaljenja ima ogromne probleme sa susjednim državama kada su u pitanju njena pomorska prava i morske granice. Jedan od najvećih nedavna je najava početka gradnje Pelješkog mosta. Nakon što je prije nekoliko dana donesena arbitražna odluka u sporu između Slovenije i Hrvatske, postalo je jasno kako i BiH ima pravo dobiti priključni koridor do otvorenog mora. Isti onakav kakav je dobila i Slovenija. S druge strane, prema međunarodnom pravu, ali i prema suštini te arbitražne odluke, postaje jasno kako je Pelješki most potpuno nelegalan projekt

Na sastanku održanom 19. aprila 2016. godine u Ministarstvu prometa i komunikacija BiH nije bilo nikoga ko nije član HDZ-a BiH ili HDZ-a Hrvatske, tvrde naši sagovornici u Ministarstvu. S bosanskohercegovačke strane bili su Saša Dalipagić, Igor Pejić i još nekoliko zaposlenih u Ministarstvu, svi Hrvati (osim Saše Dalipagića, kojeg je za funkciju zamjenika ministra predložio HDZ, a koji se izjašnjava kao Ostali). Nijedan Srbin ili Bošnjak nije bio obaviješten o sastanku. Naš izvor tvrdi da je Hrvatskoj ova vrsta odobrenja trebala kako bi uvjerila Evropsku komisiju da joj dodijeli sredstva za izgradnju mosta

Kao neko ko je bio komandir jedinice i kome su se sve ove godine obraćali saborci, mogu reći da oni koji su imali ponos u ratu imaju ga i poslije rata. Oni znaju za šta su se borili – za slobodu, za svoju djecu, za budućnost. Ponosni su što je Armija RBiH odbranila Bosnu i Hercegovinu. A imamo i onu kategoriju ljudi koji bi to pretvarali u nekakav benefit. Ono što je potrebno u ovom društvu jeste poštivanje naših branilaca. Toga fali. Ne materijalno poštivanje, nego ukazivanje posebne počasti tim ljudima, one ljudske. To su ljudi koji su odbranili državu i omogućili da se živi u slobodi, kaže ministar Bukvarević

Od tog trenutka počelo je nešto što razlikuje ovaj pokušaj puča od svih prethodnih i zbog čega je, zapravo, pogrešno nazivati ga vojnim pučem – počinje teror. S jedne strane, taj teror pomogao je mobilizaciju narodnih masa, jer je od početka bilo jasno da se ne radi o “klasičnom” hijerarhijskom vojnom puču, a s druge ukazao da cilj nije samo obaranje legalne demokratski izabrane vlasti, nego i izazivanje građanskog rata (s najvjerovatnijom posljedicom komadanja zemlje)

Prošla je godina otkako su oficiri lojalni terorističkoj organizaciji Fetullaha Gülena (FETÖ) pokušali izazvati državni udar protiv turskog demokratskog poretka. Precizne rekonstrukcije pojedinih dešavanja u noći između 15. i 16. jula 2016. godine, koje su već godinu tema novinskih članaka i naučnih studija, popunjavaju mozaik historijskog zemljotresa čije se posljedice osjećaju i dvanaest mjeseci nakon prvog ispaljenog metka. Stoga podsjećamo samo na one najvažnije događaje koji su odredili propast terorističkog akta osmišljenog u Pennsylvaniji

Svijet ignorira tragičnu smrt mlade učiteljice muzike Şenay Aybüke Yalçın, još jedne žrtve PKK terorista, opet nas podsjećajući da živimo u dobu terorizma i licemjernih duplih standarda

Glavna zvijezda tribine bio je Emir Suljagić, a govorio je i pokrovitelj Milan Bandić, kojeg su okupljeni dočekali aplauzom i najavom: “S nama je uvijek, i u dobrim i u zlim vremenima, i u tuzi i sreći.” Suljagić inače takve naziva “kvislinzima”. To ne bi bilo čudno i nevjerovatno licemjerno od Suljagića da taj isti Milan Bandić na zahtjev svog novostečenog koalicijskog partnera Zlatka Hasanbegovića, deklariranog Hrvata muslimana koji voli revizionizam, a ne voli antifašizam, ne namjerava uskoro preimenovati zagrebački Trg maršala Tita