Ne znamo ko su autori stravičnih grafita koji su ovih dana osvanuli u Sarajevu i Tuzli i koji na nezamisliv način vrijeđaju (ili prijete) pripadnike Jevrejske zajednice, ali ovakva vrsta ponašanja je potpuno neprihvatljiva i krajnje štetna
Naša stranka ne zna ili ne želi znati da se u zatvorima nalaze oni koji su podržavali terorističku organizaciju FETÖ, koja je bila spremna pucati po svom narodu, a do sada su svi za koje se utvrdilo da su nevini pušteni na slobodu.
U suštini, Nikšić ne samo da prakticira nego i predlaže obavezan zaborav genocida kao put u sretniju budućnost. U jednu ruku nije ni čudno što se Nikšić odlučio za politički angažman u okviru SDP-a, no ovakvi skandalozno-idiotski stavovi vjerovatno su previše i za (barem nekadašnji) SDP-ov mainstream.
BBI banka, baš kao što je slučaj i s Fondacijom “Hastor”, ima fond za stipendiranje učenika i studenata, a, uz to, mnogo ulaže i u donacije povratničkoj populaciji. U svemu je BBI ispred “Avazovog” tornja, osim u visini, jer u Sarajevu niko ne “pati” za visinom kao Radončić. Štaviše, mogli bismo reći da je Adlerov široko rašireni termin iz psihologije za ljude koji pate od kompleksa niže vrijednosti u Bosni (na lokalnoj razini) promijenio historijskog lika. U ostatku svijeta, naime, bolovat će se od “Napoleonova kompleksa”, a na marindvorskom placu gdje se nalazi središte, kako si vole tepati, “najutjecajnijeg i najtiražnijeg medija u BiH” bolovat će se od “kompleksa Gazi Husrev-bega”
Pojedine demokrate, uz novinare koji ih podržavaju, uspjeli su stvoriti dojam kod stanovništva da su svi koji pokažu znakove sklonosti ili razumijevanja prema Trumpu, makar i da nisu republikanci, potencijalni fašisti ili rasisti. Ovakvim javnim etiketiranjima američke demokrate i tzv. liberalni mediji podsjećaju na neke ljevičare u Bosni i Hercegovini i oko nje. Čim neko ne podržava javnu jugonostalgiju ili osuđuje tamnu stranu komunizma, ili podsjeća na izjednačenost velikosrpstva i jugoslavenstva, ili ne odobrava sveopći ateizam, ne voli prevrtljivost SDP-a, ili ne voli Tita, automatski može biti nazvan “Hitlerom”, “desničarem”, “klerofašistom”, “šovinistom”
Peticija FreeTariqRamadan na Change.org koju je potpisalo više od 153.000 osoba bit će predata ambasadama uz globalni proglas kojim se poziva na pravičan postupak u slučaju profesora Tarika Ramadana koji su potpisali stotine novinara/ki, političara/ki i članova/ica akademske zajednice.
15. juli 2016. godine živ je i svakodnevno prisutan u turskoj javnosti. Bilo bi nenormalno da je drugačije. Svaki (vojni) puč ostavio je dubokog traga u svijesti turskog naroda. Međutim, ovaj pokušaj bio je različit od svega što je taj narod preturio preko glave. Prije svega, to nije bio vojni puč nego pokušaj preuzimanja države od strane jednog kulta čiji se članovi grabe za prljave gaće njihovog lidera. Bio je to pokušaj preuzimanja države po cijenu, ako ne i priželjkivanje građanskog rata
Prava je istina da su kritike uglavnom ideološki obojene i da dolaze od onih koji se najviše vole baviti identitarnim temama, posebno obrazovanjem, kao poljem “putem kojeg se može utjecati na svjetonazore”.
Očevidci, koji su željeli ostati anonimni, kazali su nam da je zbog kolapsa saobraćaja autobus s petnaestak vojnika na povratku iz Srebrenice, gdje su prisustvovali obilježavanju godišnjici genocida nad Bošnjacima, bio prinuđen zaustaviti se u Ulici Mate Bobana u strogom centru grada. Autobus je imao vojne registracijske oznake Oružanih snaga BiH te KDZ oznaku da je bio u Srebrenici. Tom prilikom na njega je nasrnula veća skupina navijača lupajući šakama po staklima, te ga je njihala s vjerojatnom namjerom da autobus obore i prevrnu.
Džaferovićeva sklonost timskom radu, postepenosti, istrajnosti, ali više od svega odanost ideji kontinuiteta i trajnosti političke vizije ono je što je svojevremeno odlikovalo i Aliju Izetbegovića, a čega je danas SDA jedini politički zastupnik. Sve je to time značajnije jer se Bošnjaci kao narod, ali i Bosna i Hercegovina kao država, nalaze u situaciji u kojoj je najnasušnija potreba upravo kontinuitet političke “teorije i prakse” jer su i bošnjačka nacionalna emancipacija, ali i izgradnja države višedecenijski procesi u kojima je presudna postepena, neprestana i uporna gradnja i dogradnja na ramenima prethodnika
