fbpx

Politika

Kada se okupio jedan tim ljudi u jedinstvenu koaliciju pet probosanskih stranaka, ljudi za koje smatram da su dokazani aktivisti, da su dovoljno jaki i voljni, da znaju, mogu i hoće da mijenjaju stanje grada Mostara, nije bilo teško donijeti odluku da budem dio tima. Tim ljudi koji su svojim radom, trudom i zalaganjem postigli rezultate u sferama života u kojima su do sada djelovali. Vjerujem da u Koaliciji za Mostar 2020. imamo tim koji će u Gradskom vijeću Grada Mostara napraviti iskorak, koji će raditi za dobrobit građana i od Mostara napraviti moderan evropski grad

Upravo zato što hrvatski političari, mediji i akademski autoriteti ulažu velike napore da se iskrivljeno predstave i falsificiraju ratni događaji i odnosi na ratištima u Hrvatskoj (1991–1995) i Bosni i Hercegovini (1992–1995), nužno je nepristrano sagledavanje i rasvjetljavanje istine. Ako bi se to činilo primjenom naučnih metoda, kao tačna bi se potvrdila hipoteza koju donosimo u ovom tekstu

Ako već imamo veliku sreću i privilegiju da osjećamo ljubav – kao što ja osjećam ljubav prema Mostaru – onda moramo biti svjesni i naše velike obaveze, da sve ono čime bismo mogli i/ili bili u situaciji da uljepšamo, pomognemo, izgradimo unaprijedimo tu našu ljubav – u ovom slučaju Mostar – trebamo, obavezni smo i moramo činiti. Jer, ko bi to trebao biti obavezniji da se brine, da učestvuje, da pomaže onome što mi volimo do nas samih? Zato i kažem: ljubav je obaveza – glasaj za Mostar, barem toliko svako od nas može učiniti. O svim ostalim prioritetima i neophodnostima građansko-političke participacije možemo nekom drugom prilikom. Za sada – za nekoliko dana, 20. decembar 2020. je najvažniji – izađi na izbore u Mostaru i glasaj

Možda najveću opasnost za rasipanje glasova među probosanskim strankama nosi Hadžikadićeva Platforma za progres. To je jedina među svim manjim strankama koja može osvojiti nešto veći broj glasova, slično kako je to prije dvije godine uradio Šepićev Nezavisni blok osvojivši više od 500 glasova. To što je Hadžikadićeva stranka svoje liste prijavila u samo dva gradska područja, i to ondje gdje stranke s hrvatskim predznakom osvajaju samo simboličan broj glasova, dokaz je na čije glasove računaju i kakvu pritom štetu mogu prouzročiti a da za sebe ne pribave nikakvu konkretnu korist. Hadžikadićevo odustajanje, slično kako je to učinio NiP, koji se preliminarno registrirao za izbore u Mostaru, ali nije predao svoje liste, moglo bi biti korisno kako za probosanske snage u Mostaru, tako i za njegov osobni imidž

Dijaspora mora najozbiljnije shvatiti predstojeću ulogu te masovno iskoristiti svoje demokratsko pravo jer samo na taj način Mostar ima šansu pobijediti koncept separatizma i diktature koja još uvijek priziva neki “stolni hrvatski Mostar”, grad koji će biti isključivo u službi jednog naroda – hrvatskog. Ovakve nedemokratične i necivilizirane ideje moraju otići u zaborav jer je Mostar grad svih njegovih građana, a ne ekskluzivni teritorij jednog naroda. Široka patriotska bosanskohercegovačka koalicija pravi je mostarski reprezent jer u viđenju njihovog Mostara ima mjesta za sve dobronamjerne ljude koji žele da Mostar bude jedan od najrazvijenijih gradova u Bosni i Hercegovini

Možda se upravo zato na jučerašnjem sastanku čuo prijedlog dogradonačelnika Ante Domića (HDZ) da je Esed Kadrić najprihvatljiviji kandidat (sam osvojio najviše glasova, više nego i jedna politička stranka ukupno). Esed Kadrić pripada generaciji mlađih političara iako ima impresivan politički staž. Proteklih godina je pokazao i dokazao da razumije društvene i političke procese u distriktu. Sami tim i svu složenost funkcioniranja administrativne jedinice koja je BiH u malom.