fbpx

ŠABANOVIĆ: Prvi put u Mostar na lokalne izbore

Ja sam mladi Mostarac. Imam 30 godina, završio sam studij, osnovao porodicu, a nikad nisam glasao. To je hadezeovska vizija demokratije, zato izađite na izbore i glasajte. Ako se ponovo popišmani HNS, novu priliku mogli biste čekati dugo

Piše: Haris ŠABANOVIĆ

Mostar, godina 2020, mjesec decembar, u iščekivanju svojih prvih lokalnih izbora nakon 12 godina, u trećem formatu glasanja. Od ovih izbora opet novi sistem, kao što je novi i drugačiji bio 2004, drugačiji od onog iz 1996. Nama koji prvi put glasamo, i onima koji su već veterani mostarskih izbora, mnogo je nepoznanica u izbornom sistemu. Ipak, to nije tema ovog teksta. Mostar se danas nalazi na još jednoj raskrsnici, još jednoj od brojnih na kojima se našao posljednjih tridesetak godina. Želimo vjerovati da će ova biti drugačija od prethodnih, da će ova označiti rastanak Mostara s bremenitom prošlošću i trasirati put ka svjetlijoj budućnosti ovog evropskog grada. Taj je izbor za desetak dana strogo u rukama Mostaraca, bukvalno s jednom oznakom X biraju tu trasu.

Mostar, nažalost, nije dočekao svog Willyja Brandta koji bi se poklonio žrtvama UZP-a, barem nakon legitimne međunarodne pravosnažne presude, kao preduvjet mirenja s prošlošću. Današnje aspiracije sigurno su nedaleko od aspiracija iz novembra 1991, o čemu svjedoči i sintagma koja je postala i previše prisutna u prostoru, sintagma “stolni grad”, koju već desetak godina u medijskom prostoru nemilice eksploatira Dragan Čović i HDZ-HNS svita. Mi nemamo više vremena čekati da se taj Willy Brandt ukaže da bismo raščistili račun s fašizmima koji o Mostaru pričaju kao o stolnom gradu jednog naroda, umjesto o gradu jednakih, ravnopravnih i, najvažnije, sretnih građana. Nažalost, priču o “stolnom gradu” priča i nosilac gradske liste HDZ-a i kandidat za gradonačelnika dr. Mario Kordić.

Pričao je jedne prilike u Mostaru Nezim ef. Halilović Muderris kako, kada hoda po Mostaru, hoda na prstima, iz obzira prema šehidima, jer, kaže, nema ulice da nije šehidskom krvlju natopljena. Koliko me brinule izjave dr. Kordića, toliko znam da si ne smijemo dopustiti netom viđene izdaje u Srebrenici, Stocu, Brčkom…

Dvije su perspektive iz kojih možete pričati o Mostaru. Prva, ona ljepša, romantizirana, koja priča o ljepotama Mostara kojih se oko ne može nagledati niti duša ispuniti, ona ljepota koju je pokušao zapisati Derviš-paša Bajezidagić i ljepota koju cijeli svijet dolazi vidjeti. Druga perspektiva jeste ona lokalna a svjetska, često sumorna, ali neizbježna. Mostar je rob retrogradnih politika i jedva čeka da sa sebe pokida okove u koje je stavljen.

Krajem 17. stoljeća Mustafi Ejuboviću, koji je poznatiji kao Šejh Jujo, u Carigradu je bio ponuđen visok položaj, ali se on odlučio vratiti u svoj Mostar pa je mnogim tada začuđenim dao odgovor: “Da nije ljubavi prema domovini, opustjeli bi krševiti krajevi.” To vam je ta hercegovačka, mostarska, krševita ters karakterna crta, vjerovatno razumljiva samo ljudima s ovog klimatski, kulturološki i politički vrlo posebnog područja. Dan-danas se u Mostaru priča o liskalucima nekadašnjeg gradonačelnika Mujage Komadine, a srca zatrepere svaki put kad se spomene ona podignuta ruka Huseina Husage Ćišića, jedna jedina ruka protiv ustava FNRJ jer u Ustavu FNRJ nije bilo mjesta za Bošnjake muslimane. Muftija Džabić upravo je iz Mostara bio prvi lider pokreta za vakufsko-mearifsku autonomiju. Ne tako davno, veliki akteri političkih dešavanja bili su Džemal Bijedić i Avdo Humo. Danas se borba za Mostar vodi s olovkom u ruci, a pravo učešća imaju svi punoljetni Mostarci, kao i dijaspora koja se prijavila za glasanje poštom. Na ishod ove još jedne historijske bitke za Mostar utječu i oni koji će apstinirati od glasanja, oni će uraditi ono najgore, dopustiti da drugi odlučuju o njihovoj sudbini.

Rođen sam u Mostaru 1990. godine. Tu sam završio osnovnu i srednju školu, fakultet, zasnovao porodicu i još uvijek nisam glasao na lokalnim izborima. Ne što nisam želio nego mi je bilo onemogućeno. Meni i hiljadama drugih mladih ljudi koji imaju između 18 i 30 godina i koji ove godine prvi put imaju mogućnost da iskoriste svoje zakonsko i biračko pravo. Nesumnjivo, onaj ko uspije na svoju stranu pridobiti većinu ove populacije bit će pobjednik ove izborne priče. Ono na što želim skrenuti pažnju u ovom tekstu jesu mladi ljudi koji su akteri ovih izbora. Mostar, kao već spomenuto specifična sredina, sasvim sigurno ima veliki broj kvalitetnih mladih ljudi koji su spremni da, prije svega, preuzmu odgovornost i ovaj grad učine boljim i ugodnijim mjestom za život. Iako lokalni izbori, oni su u Mostaru uvijek više od lokalnih problema. Ne mogu i nikada neće biti isti oni virtualni samoprozvani aktivisti koji po društvenim mrežama paušalno ukazuju na određene pojave bez nuđenja rješenja i oni dokazani, ostvareni mladi ljudi, aktivisti koji su godine svog rada usmjerili na poboljšanje položaja mladih i na opći razvoj lokalne zajednice.

Konkretno, široka probosanska koalicija koju čini čak pet stranaka predstavila je jasan program rada i građanima ponudila i neka nova mlada, ali i dokazana i ostvarena lica. Ti mladi ljudi su smogli snage i aktivno se uključili u izborni proces odbijajući da budu nijemi posmatrači, spremni podnijeti i cijenu etiketiranja glasne manjine zbog opće dobrobiti i razvoja grada. Mladi doktori, advokati, menadžeri, sportisti, inžinjeri… Mostar će pobijediti!

Iskreno se nadam da će mladi Mostara prepoznati važnost izlaska na izbore i pažljivo birati. Birajte dokazana imena, mlade, časne i sposobne ljude koji su bili spremni odreći se ličnog konformiteta, izaći u ovu političku arenu i igrati još jednu presudnu utakmicu za Mostar. Ovo su potomci Šejha Juje, Džabića, Husage Ćišića koji će ovim gradom časno i uzdignute glave hoditi. Bosne će biti onoliko koliko je bude u Mostaru, Stocu, Srebrenici, Brčkom, Prijedoru, Bihaću. Mostar će, budite sigurni, pobijediti!

PROČITAJTE I...

Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!