Tabuti devet žrtava genocida preneseni na rukama iz Fabrike akumulatora do Musalle u Potočarima
Tabute sa posmrtnim ostacima žrtava genocida u Srebrenici na rukama do Musalle prenijeli su članovi porodica ubijenih Srebreničana, komšije i prijatelji
Predvođeni majkama Srebrenice učesnici “Marša mira” ušli u Potočare
"Marš mira" za preživjele simbolizira čuvanje sjećanja i sprečavanje negiranja genocida u Srebrenici
25 godina od genocida u Srebrenici: Marš mira i javni skup 11. jula 2020. u Beču
Povodom 25. Međunarodnog dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici „Consilium Bosniacum", savez bosanskohercegovačkih udruženja u Austriji, organizira 11. jula 2020. (subota) u 18:00 sati Marš mira.
Ocu sam u džep gurnula lutka kada smo se opraštali; po lutku sam ga prepoznala u mrtvačnici
“Zašto ja, kao neko ko je bio sudionik svih tih strahova, koja sam preživjela Genocid nad Bošnjacima i ostala bez najmilijih, ne bih doprinijela kulturi sjećanja na Srebrenicu? Odlučila sam da ono što sam pisala svom ocu pretočim u knjigu o nimalo laganoj ličnoj priči. Bilo je trenutaka kada bih se budila noću, imala bih inspiraciju i toliko toga da kažem svom ocu, a bilo je i mjeseci kada nisam imala snage da otvorim ladicu i pročitam šta sam napisala”
SREBRENICA, 25 GODINA: Emir Suljagić – SAMOUK
Pišem ovu ispovijest jer želim da iza mene ostane sačuvan moj život onako kako sam ga ja doživio, viđen mojim očima, njegovo jedino pravo, moje lice. Napisao sam je zato što nikad nije bila izrečena pred bilo kakvim sudom, nikad nije postala dio nekog zapisnika i u toj mjeri nikada nije morala niti da se desi. A desila se; i ja sam vapio za pravdom za sva zla koja su mi nanesena
SREBRENICA, 25 GODINA: Hasib Suljić – Drina je potekla iz majčinih očiju
Među dragocjenim svjedočanstvima o Srebreničkom genocidu jeste i ono Hasiba Suljića. Rođen je 26. juna 1980. godine u mjestu Slatina, mjesna zajednica Sućeska, općina Srebrenica, kao četvrto dijete oca Hasana i majke Munire. Kao petnaestogodišnjak, u julu 1995. godine uspio se probiti do slobodne teritorije. Želja za životom i susretom s majkom nosili su njegovo umorno i ranjeno tijelo. Dvadeset i pet godina kasnije, Hasib je napokon zabilježio svoje svjedočenje. Oslovljeno radnim naslovom Put smrti, ovo je svjedočanstvo trenutno u pripremi za štampu. Ipak, Izdavačka kuća “Dobra knjiga” ustupila je Stavu Suljićevu priču, čiji dio donosimo u redovima što slijede. Priča je to o mukotrpnom probijanju ka slobodnoj teritoriji i potrazi za najmilijima. O nadi i neizvjesnosti. Gladi i neizrecivoj tuzi. Priča je to o susretu s majkom koja ništa nije znala o sudbini svog sina
Na Trgu slobode u Tuzli postavljena izložba „Srebrenički put pakla“
Izložbu je otvorio Alija Tabaković, probosanski kandidat za načelnika Srebrenice, koji se gledajući u Bajrićeve fotografije prisjetio pakla iz jula 1995. godine.
Memorijalni projekat „Što te nema” sutra u Memorijalnom centru Potočari-Srebrenica
Memorijalni projekat „Što te nema”, umjetnice Aide Šehović, sutra će biti postavljen u Memorijalnom centru Potočari - Srebrenica povodom obilježavanja 25. godišnjice genocida nad Bošnjacima "SZ UN-a" Srebrenica, kojeg su u julu 1995. godine počinile vojne, policijske i paravojne formacije RS i iz Srbije
SREBRENICA, 25 GODINA: Uzeir Bukvić – San o ocu
Književnik i publicista Uzeir Bukvić rođen je 1946. u Kukuljama, kod Bijelog Polja. U Brčkom je završio gimnaziju, a potom je studirao na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Radio je u Brčkom i Sarajevu, a za svoj rad u medijima je nagrađivan. Nakon što je izbjegao iz Brčkog u Norvešku, radio je kao reporter u Bosanskoj pošti, dijaspornim novinama koje su 20 godina izlazile u Skandinaviji. Član je Saveza pisaca Kraljevine Norveške i Saveza slobodnih novinara ove države. Autor je velikog broja dokumentarnih filmova, a ističe se film Tetovirane duše. Njegova proza često svoju uspješnost duguje dokumentarističkom pristupu koji vješto kombinira s fikcionalnim. Dobitnik je norveške Nagrade za ravnopravnost. Od 1994. godine živi u Norveškoj i u statusu je slobodnog pisca, novinara i filmskog radnika
SREBRENICA, 25 GODINA: Dinko Gruhonjić – Ćilim od ljudskih kostiju
. Prilazi joj mlada aktivistkinja Helsinškog odbora s namerom da joj odgovori na gomilu pitanja. Postaje jasno da “manjinka” nije baš sasvim sigurna ni gde je Bosna, ni ko tamo živi. “Kada se to desilo, da li je to bilo onda kada je Bosna htela da se odvoji od nas?”, pita. “Ko je tu ubijen? Albanci?”, dodaje, pomalo bojažljivo, ali svakako radoznalih, bistrih očiju
Strana 3 od 14