Lični predmeti bude sjećanja i onih koji su preživjeli genocid u Srebrenici. Na jednom snimku iz opkoljene Srebrenice, 1994. godine, vidimo Junuza Smajlovića, kako kresivom pokušava pripaliti lulu s duhanom.
Esnefa Smajlović-Muhić, autorica knjiga “Život prije i poslije Srebrenice” i “Majka Hatidža”
Važno je da pokažemo interes za saradnju, ali je još važnije da naši prijatelji u Ruandi razumiju da osjećamo njihovu bol i da želimo saznati više. Lekcije iz genocida u Ruandi i Bosni su često učene nekako razdvojeno.
U proteklih 20 godina radeći s Međunarodnom komisijom za nestale osobe imala sam privilegiju da svjedočim, volim i divim se svojim sestrama iz Srebrenice, rekla je kraljica Noor.
Na pitanje “znate li šta je bilo u Srebrenici” svako u ovom gradu zna odgovor. O njemu se priča, ono je središnje mjesto njihovih života. To šta je bilo u Srebrenici nešto je što ih je obilježilo za cijeli život. I njih i grad u kojem su rođeni i u kojem žive. Ali, život se obnavlja, sve se češće priča o drugim stvarima, o poslu, o školovanju djece...
Cijelu noć Šaha nosi djecu jednu dionicu puta pa se vrati po Selimu. Nekad bi joj pomagala sestra, nekad strina. Putovanje je trajalo 12 sati, od osam navečer do osam ujutro. Konačno, u osam sati ujutro svi su bili na slobodnoj teritoriji, u mjestu Ravne nedaleko od Kladnja
Prije komemoracije je održan simbolični "Marš mira" u dužini od 11 kilometara, posvećen žrtvama srebreničkog genocida iz jula 1995. godine
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari danas je klanjana dženaza-namaz i obavljen ukop devet žrtava genocida počinjenog u Srebrenici
Sejdalija Suljić ni nakon 28 godina nije našao očeve posmrtne ostatke
“Zadatak Ujedinjenih nacija bio je da zaštiti svoga člana. Međutim, ‘zbog nedostatka odlučnosti i hrabrosti koje su pokazali međunarodna zajednica i njeni predvodnici’, prema Tadeuszu Mazowieckom, borba za ljudska prava je izgubila svaku vjerodostojnost. ‘Temeljni principi civilizacije su dovedeni u pitanje’, pisao je izgubivši svaku nadu”
