fbpx

Društvo

Radiokomunikacije Vojske RS-a, koje su presreli pripadnici Armija BiH i SDB-a u julu 1995. godine, predstavljale su važan dokaz u svakom suđenju vezanom za dokazivanje Genocida u Srebrenici. U ovom ekskluzivnom intervjuu, datom u povodu obilježavanja 25. godišnjice Genocida u Srebrenici, istražiteljica MKSJ Stefanie Frease prvi put za bh. medije govori o složenosti procesa ove istrage koja je pomogla Tužilaštvu MKSJ da dokaže Srebrenički genocid.

Početkom 2021. godine iz zatvora izlaze Bruno Stojić i Milivoj Petković, što znači da će od hrvatske šestorke u zatvoru ostati samo još Jadranko Prlić, ali ne zadugo, i on će steći uvjete za oslobađanje za najmanje dvije i po godine. Na slobodi bi od oktobra ove godine mogao biti i samozvani srpski Adolf – Goran Jelisić

Ljudi su se pretvarali u žive buktinje. Čuli su se jauci i krici. Zehra je čvrsto zatvorila oči i uspjela pobjeći kroz uski otvor ispod metalnih garažnih vrata

Desetog aprila 1928. godine iz 2. člana Ustava briše se rečenica da je “državna religija islam”, čime republika postaje formalno-pravno laička. Sekularna ne, jer sekularnost podrazumijeva nemiješanje religije u državne poslove, ali u ovom slučaju važnije i vice versa, a to nije bio cilj Atatürkovih reformi. Cilj je bio kontrola religije i njeno srozavanje na neku vrstu folklora. Sljedeći korak – učenje ezana na turskom po direktnoj naredbi Atatürka desio se 29. januara 1932. godine iz Fatih džamije u Istanbulu

Poljoprivredno dobro “Begova zavija” registrirano je kao poljoprivredna zadruga jer je to zakonska osnova da bi mogli aplicirati na državne poticaje. Osnivači zadruge jesu džematlije Careve džamije, ali niko od njih ne uzima nikakvu zaradu za sebe, sva se ona koristi da bi se unaprijedio vakuf Isa-bega Ishakovića i, ako šta ostane, za aktivnosti džemata

Nakon što je zatvorena medresa u Žepču, Edhem-efendija nastavio je školovanje u medresi u Pojskama pred čuvenim Derviš-efendijom Spahićem. “U Pojske sam otiš'o 1943. godine. U medresi u Pojskama bili su većinom arapski kitabi, nije bilo puno bosanskih. Stariji učenici su svi govorili arapski jezik. Školovanje u svim medresama tada je trajalo osam godina. Derviš Spahić učio ih je tri strana jezika: arapski, turski i perzijski. Učenici osmog razreda medrese koji su učili pred Derviš-efendijom dobro su govorili arapski i turski jezik, a i perzijski. Ko bi završio pred Derviš-efendijom bio je pravi učenjak islamski”, kazuje Edhem-efendija