O lijepoj robinji po imenu Šahdidar ne znamo mnogo. Spominje se da je rodom iz Sarajeva i da je bila robinja kod Gazi Husrev-begove sestre Neslišah. Zaljubljeni beg oslobodio je robinju i oženio se njome. Udajom je postala kaduna (hatun), a kasnije i vakifa, jer je sagradila jednu džamiju i mekteb uz tu džamiju
Malo je falilo da majci srce pukne kada joj je rečeno da mora pustiti mene, jer ću ja “doći drugim autobusom”. Rekao je to neki bezimeni vojnik (jedan od hiljadu drugih) i odvojio me. Došao je drugi vojnik i rekao mu da me pusti. U dvjema rečenicama stane život: “Doći će drugim autobusom” i “Pusti ga”. Da je bilo po riječima prvog, ja nikad ne bih došao
Darka Bilić, znanstvena saradnica na Institutu za povijest umjetnosti u Splitu – Centar “Cvito Fisković” za Stav otkriva da je kao suradnik Programa za islamsku arhitekturu 'Aga Khan' istraživala građevine za smještaj putnika u Bosanskom ejaletu u rano moderno doba. „Kako sam prethodno istraživala arhitektonska ishodišta splitskog lazareta te infrastrukturu uz trgovački put koji je od Splita vodio prema Sarajevu, htjela sam ove građevine staviti u širi geografski kontekst”
O Petru Dušaniću najbolje govori bizarna situacija koja se desila u Prnjavoru: u zemlji s pola miliona nezaposlenih na Dušanićev oglas za popunu pedeset radnih mjesta u fabrici lanaca “Metalka” niko se nije javio. Prnjavorčani objašnjavaju: “Znamo ko je Petar Dušanić”
Paradoks da je jedna te ista armija bila i oslobodilac i agresor mnogima pomućuje pamet
U Sarajevu je od ukupnog broja ubijene djece, deset posto ubijeno snajperom. Istraživanja su također pokazala da je najveći broj djece ubijene snajperom gađan u glavu i predio oko srca, što jasno pokazuje namjeru. Dječak Amar Vuk ubijen je na spavanju.
U svega je četvrt stoljeća Bosna i Hercegovina prošla put od nezavisnosti, agresije, genocida nad njenim stanovništvom, logora i masovnih protjerivanja, do države koja polahko napreduje na putu ka Evropskoj uniji. Stav donosi podsjećanje na najvažnije datume i događaje koji su obilježili posljednje dvije i po decenije u Bosni i Hercegovini
Bihaćka džamija Fethija proglašena je nacionalnim spomenikom zbog svoje bogate kulturno-historijske pozadine i činjenice da je nekad bila crkva sv. Antuna Padovanskog, a zatim su je Osmanlije preuredile u džamiju kojoj su dali ime Osvojena. S obzirom na to da je objekt džamije poprilično dotrajao i zapušten, potrebno ga je što prije restaurirati i konzervirati da bi se zaštitio od daljnjeg propadanja. U tom je smislu Zavod za zaštitu kulturno historijskog nasljeđa Unsko-sanskog kantona, u saradnji s Medžlisom Islamske zajednice Bihać, pokrenuo inicijativu izrade i realizacije projekta zaštite ovog vrlo značajnog objekta
Protiv nas krenuli su ljudi istih ideja, istih obilježja i istih zločinačkih nakana kakvi su kretali protiv naših očeva, naših djedova i pradjedova. Ako ih sada ne zaustavimo, oni će sutra ići protiv naše djece, naših unuka i praunuka. Oni smatraju da je došlo vrijeme da nas istrijebe, a mi smatramo da je došlo vrijeme da ih silom urazumimo. Sutra je XXI vijek!
Ibrahim Pašić, Od stećka do nišana u Bosni i Hercegovini, BZK “Preporod”, Sarajevo, 2017. godine, 592 stranice
