“Priče iz doba rata protiv Bosne su neiscrpne. Dok nas bude, dokazivat ćemo istinu o nama. Ona se sama neće kazati. Narod smo koji se plaši sjećanja, koji ne voli sjećanje. Mi ne smijemo više zaboravljati. Genocid nam mora biti trajni predmet istraživanja”
Dugi period u kojem smo stagnirali ili čak išli unazad za Kliniku za onkologiju konačno je završen. Ulazimo u sfere zračenja pacijenata o kojima smo mogli sanjati, radi kojih smo slali pacijente u Hrvatsku i Tursku. Sada će se kompletan dijapazon tih radijacijskih usluga moći obaviti ovdje”, kazao je za Stav prof. dr. Semir Bešlija
Živojin Pavlović je rehabilitiran, a Busuladžić ne samo da nije nego ga se po drugi put ubija. Riječ je o klasičnom eliminiranju ideoloških neistomišljenika, pri čemu su evidentna dvostruka mjerila u odmjeravanju mogućnosti nečije rehabilitacije. Ovo ukazuje i na nepoznavanje općih detalja iz historije, pa se neistine pretvaraju u ponovne optužbe i ponovna ubistva istih ljudi. Busuladžić je “kriv” jer je pokušavao upoznati svjetsku javnost s pokoljima Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu, naročito onim iz 1941. i 1942. godine u istočnoj Bosni od strane četnika. Isto tako, nesebično je pomagao na animiranju sarajevske čaršije u pružanju pomoći velikom broju izbjeglica iz ovih područja koje su uspjele pobjeći ispred zločinaca
Moglo bi se govoriti i o osjećaju obaveze da na najljepši način vratim svojoj džamiji za sve ono dobro koje sam u njoj naučio i koje sam u njoj doživio. Ja sam rođen ovdje, u ovom džematu. Osim džamije, ovdje se nalazi i turbe šejha Juje i Opijačeva tekija, kaže Obradović
Hajde, neka je upravljač sretan, ali tu je i “daljinski upravljač”. Neki Ken, čovjek od povjerenja kojem se mailom traži odobrenje za kupovinu toalet-papira. Pa se onda čeka odgovor i dok se dočeka ostadoše us*ni i direktorica i njoj podređeni. Ali, ni on sigurno nije kriv.
Sakupio sam veliki broj eksponata. To nimalo nije bilo lahko, ni sam ne znam otkud mi tolika energija i volja. Neumorno godinama tragam za starim predmetima koji su najvećim dijelom zaboravljeni, bačeni i ostavljeni da propadaju. Neke od tih starina sam kupovao, neke sam dobio na poklon, a neke sam pronalazio na deponijama, kaže Hasan
Kinematografija koja je do krajnosti poistovjetila ženu s bremenitom ulogom koju nosi u svakodnevici savremenog društva jeste ona bosanskohercegovačka. Uspjela je izgraditi lik žene po uzoru na zemlju u kojoj ona živi – na Bosnu i Hercegovinu
Samovoljni načelnik Općine Bosanski Petrovac izabran je zahvaljujući ponajviše glasovima Srba. Kako bi osigurao svoju poziciju, nerijetko mora ispunjavati prohtjeve svojih birača, uglavnom na štetu ovdašnjih Bošnjaka. “Dokle još?”, pita se veliki broj petrovačkih Bošnjaka.
Ona je bila čaršijska cura, kao mladost lijepa, vesela, namli, jedra i mogla je birati. A on, siroto čeljade, iz malog Gornjeg Srebr'nika
Rukomet je najtrofejniji sport u Hadžićima. Klub postoji od davne 1966. godine. Ime su mijenjali nekoliko puta, klupska historija pamti nazive “Partizan”, “Ingrap”, pa od kraja agresije na BiH do 2010. godine “Željezničar Ingrap Hadžići”. Kako god da se zvali, svoje su navijače navikli na uspjehe. Sada su ponovo na stazi uspjeha uz pomoć generalnog tursko-švicarskog sponzora, kompanije “Dido Group”
