fbpx

Društvo

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Mrze je jer je dirnula u interese povlaštene čaršijske kaste. Ne vole je jer se ne uklapa u njihove mahalske sheme, ne vucara se po kafanama i po cijele dane ne trača one koji su uspješni. Sebija radi od jutra do mraka, obilazi bolesnike i ne bježi od posla. Zato joj se svete i zato upošljavaju medijsko-političke mahaluše da drže tirade, da zabavljaju publiku. Međutim, ima jedan problem: nemaju stvarnih argumenata. Finansijski izvještaji kažu drugačije od onoga što tvrde pa se prave gluhonijemi i slijepi te koriste nešto drugo da zadovolje svoje rušilačke potrebe – od Sebije Izetbegović prave karakterno strašilo. Međutim, kada nagrnu želeći je gaziti đonovima, nekim se čudom ova žena izmakne i udari ih svojom štiklom posred čela

Iako krajnje stupidni, tekstovi poput Isovićevog izuzetno su informativni jer konačno možemo imati uvid u to kako razmišlja um koji profesionalno zagađuje javni prostor neduhovitim i primitivnim pokušajima serija putem kojih propagira svoje komplekse, predrasude i stereotipe.

Vršili smo istraživanja na svim arhitektonskim ostacima koji se nalaze pod zemljom, a iz osmanskog su perioda. Uporedo s tim, počinju i u Turskoj neka istraživanja iz tog perioda, a inspirirana našim radom, tako da je otvoren i postdiplomski studij za arheologiju iz osmanskog perioda u Çanakkalama. Nakon naših istraživanja, elaborata, izvještaja s iskopavanja koji su uvršteni u modernu arheološku nauku, osmanska arheologija zauzela je svoje mjesto u svjetskoj arheologiji”

U Sandžaku se 1. februar obilježava kao Dan sandžačkog novinarstva. Sjećanje je to na dan kada je u Prijepolju 1932. pokrenut list Sandžak. Bio je to iznimno značajan moment za ovu kasabu i oblast, posebice u godinama u kojima se broj pismenih ljudi u tadašnjem Sandžaku jedva mjerio trocifrenim brojkama i vremenu koje je prethodilo velikoj svjetskoj kataklizmi.

Srebreničani se nadaju da će Banja “Guber” početi s radom, bar dio kapaciteta, jer bi to značilo nova radna mjesta. Mnogi smatraju da se ovaj grad, obilježen prošlošću i genocidom koji je počinjen nad Bošnjacima, neće oporaviti dok ne počne s radom “duša Srebrenice”, kako nazivaju “Guber”

Nastavit će Tadić isto onako kako (ni)je radila u posljednje dvije i po godine. I kako su radili i njezini prethodnici. Dopuštati bildanje optužnica kako bi se ispunila tužilačka norma, žmiriti na oba oka na indicije kako među njenim uposlenicima postoje oni koji dogovaraju s optuženicima za kriminal tok istrage i dokazne materijale koji će rezultirati obustavljanjem istrage ili, u najgorem slučaju, odbacivanjem optužnica.

Mehmed-paša sagradio je u Istanbulu dvije džamije, a u okolini još jednu, u mjestu Luleburgaz. Još su samo dvije osobe u Istanbulu, barem kada je u pitanju monumentalna gradnja, imale “dvojne” džamije: princeza Mihrimah, kćerka sultana Sulejmana (džamije na Edirne kapiji i Uskudaru), i još jedan Bošnjak, Ali-paša, veliki vezir iz vremena sultana Bajezida II (džamija pored Kapali čaršije i na Fatihu)