fbpx

Historija

Medžlis IZ Žepče odlučio je publicirati Ilhamijin Ilmihal, a, prema riječima glavnog imama Džafera ef. Gračića, Ilmihal bi trebao biti štampan u narednih mjesec dana. U razgovoru za Stav Gračić je istaknuo da je Ilhamija u širem sloju društva poznat po svojoj čuvenoj pjesmi Čudan zeman nastade, a da su druga njegova djela ostala u sjeni. “Moja želja je bila da Ilhami-babu promoviramo kao naš, žepački brend. Preko Elvira Duranovića sam saznao da u Gazi Husrev begovoj biblioteci postoje primjerci Ilhamijinog Ilmihala, i tako smo došli na ideju da to štampamo”

Stjepangrad je pust od 1835. godine, kad Turci napustiše njegove zidine. Niko ga više ne čuva, osim otrovnica. Ali, bit će poražena ta posljednja zmijska straža. Osvojit ću grad. Ali, neću ga rušiti, neću paliti, dobra mi je namjera, u njegovim zidinama čitat ću i tražiti tragove nekadašnjeg života, tražit ću hercega Stjepana Kosaču. Tražit ću nesretnog Mravca, sjetit ću se hercegove kćerke i pretposljednje bosanske kraljice Katarine, sjetit ću se njihove zabranjene i nesretne ljubavi, zapalit ću cigaru, škiljit ću, prepustiti se suncu, vjetar će mi čupati kosu i tragat ću za znakom u kamenu...

Ove dvije jedinice stalno su bile u najžešćim okršajima; tamo gdje su i hrabri posustajali, oni su dolazili. Svojim saborcima donosili su hrabrost i vjeru u pobjedu, a svojim neprijateljima strah, očaj i propast. Branili su neodbranjivo, osvajali neosvojivo

Ratovi kao izrazito traumatični događaji predstavljaju značajna mjesta sjećanja. O spoznaji našeg sjećanja najbolji je primjer obilježavanje datuma 6. april, značajnog za historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine. Ovaj datum predstavljaju tri historijska događaja u modernoj historiji Sarajeva: bombardiranje grada 1941. godine od njemačke avijacije, oslobođenje grada od fašističke okupacije 1945. godine te početak najduže opsade grada u modernoj historiji 1992. godine. No, ovaj datum suštinski simbolizira i borbu za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva višestoljetna historija Sarajeva. Te vrijednosti satkane su u vakufnamama Isa bega Ishakovića i Gazi Husrev-bega, kao i u antičkom, srednjovjekovnom, osmanskom, austrougarskom te jugoslavenskom naslijeđu

Sarajka Adela Čomić imala je 11 godina kad je rat stao. Kaže da je opsada grada u njenoj glavi trajala sve do 1998. godine, jer sve do tada nije imala priliku izaći iz Sarajeva. Dugo joj je poslije rata trebalo da se navikne na rad semafora. “Raskrsnice su se uvijek pretrčavale i nije se čekalo zeleno svjetlo. Kad je rat stao, to mi je bilo neobično”

Ratovi kao izrazito traumatični događaji predstavljaju značajna mjesta sjećanja. O spoznaji našeg sjećanja najbolji je primjer obilježavanje datuma 6. april, značajnog za historiju Sarajeva, ali i Bosne i Hercegovine. Ovaj datum predstavljaju tri historijska događaja u modernoj historiji Sarajeva: bombardiranje grada 1941. godine od njemačke avijacije, oslobođenje grada od fašističke okupacije 1945. godine te početak najduže opsade grada u modernoj historiji 1992. godine. No, ovaj datum suštinski simbolizira i borbu za očuvanje temeljnih vrijednosti na kojima počiva višestoljetna historija Sarajeva. Te vrijednosti satkane su u vakufnamama Isa bega Ishakovića i Gazi Husrev-bega, kao i u antičkom, srednjovjekovnom, osmanskom, austrougarskom te jugoslavenskom naslijeđu

Uskoro će na bosanskom jeziku biti objavljena knjiga britanskog historičara Marka Atille Hoarea Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu. Nadati se da će se njenom objavom barem djelomično rasvijetliti uloga bh. muslimana u NOB-u i stvaranju nove zemlje, koja će se prema njima ponijeti tako maćehinski. Kraj Drugog svjetskog rata obilježit će nerasvijetljena dešavanja, masovna strijeljanja i pojedinačne tragedije poput one Mustafe Busuladžića, čiji je dosje OZNA e, objavljen u Stavu, i povod za pisanje ovog teksta. Allah najbolje zna, ali možda i išaret ovo dvoje rahmetlija Merhemića, na koje me je duboko u prvoj noći mjeseca redžepa 1439. hidžretske godine podsjetio tekst šejha hadži Fejzullaha ef. Hadžibajrića pročitan nekada davno, a zapisan nakon šehidske smrti Mule i Osmana, kojih se slučajno sjetih. Njihovoj dženazi ispred Begove džamije te ukopu na sarajevskom gradskom groblju Bare, uz ogromno učešće građana Sarajeva, prisustvovao je i tadašnji reisul-ulema hadži Naim ef. Hadžiabdić

Prije mjesec dana u Stuttgartu je objavljen prijevod knjige Za Poslanika i Firera: Islamski svijet i Treći rajh njemačkog historičara Davida Motadela. Knjiga je objavljena na engleskom jeziku 2014. godine, no tek je sada prevedena na njemački jezik i izazvala je mnogo pažnje u tamošnjoj javnosti. Ne postoji relevantan njemački medij koji nije objavio recenziju knjige ili razgovor s Motadelom. Knjiga se zasniva na neobjavljenim dokumentima državnog arhiva, vojnog arhiva, neobjavljenim i objavljenim memoarima, a otkriva do sada nepoznate aspekte odnosa nacističke Njemačke prema islamu i muslimanima. Motadel je studirao u Freiburgu, diplomirao na Cambridgeu i predavao historiju na London School of Economics and Political Science. Njegova knjiga temelji se na istraživanju više od 30 arhiva iz 14 zemalja svijeta i donosi zastrašujuće detalje o tome kako je nacistički režim pokušavao instrumentalizirati islam za svoje potrebe

“Tukli su me od 16 sati popodne do 4 ujutro. Desetak puta su me izvodili na strijeljanje, pa su me vraćali, sve dok se u ranu zoru telefonom nije javila Biljana Plavšić, kasnije predsjednica Republike Srpske, koja je, između ostalog, kazala da se sve mjesecima pripremalo. Na Radiju Sarajevo javili su da sam odveden. Bolje je da me sada poštede u slučaju da dođe neko iz svijeta da vidi šta se to dešava”

Nakon velikog arapskog osvajačkog pohoda i prelaska na Pirinejski poluotok, Andaluzija je pokrivala mnogo veći prostor od današnje španske pokrajine koja nosi ovo ime. Na vrhuncu moći bilo je to područje koje je obuhvatalo današnji Portugal i gotovo cijelu Španiju. Boravak Arapa na tom prostoru (711–1492) ostavio je značajne i vrijedne tragove na kulturi, arhitekturi, načinu života... Poslije perioda neposredne ovisnosti o Damasku, Andaluzijom su od 9. do kraja 15. stoljeća vladale brojne dinastije. Danas je Andaluzija jedna od 17 španskih autonomnih zajednica, druga je po površini i najmnogoljudnija je autonomna španska pokrajina. Sevilla, sa 700.000 stanovnika, glavni je i najveći njezin grad