Težina ratne krize i rizik koji je ta kriza u sebi nosila za opstojnost države Bosne i Hercegovine, za njene građane i narode, okolnost je koja objašnjava ali ne opravdava nedostatke i anomalije Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sve dok se njegovi nedostaci i anomalije ne prevaziđu, održavat će se i komplicirati kriza na Balkanu, a politički sukobi u toj krizi nosit će velike rizike za mir i sigurnost
Mi danas ni svoju državnost ni svoju nezavisnost ne slavimo samo kao puke datume, ta dva događaja obuhvataju, prihvataju i grle sve ono što ova država jeste i što je čini Bosnom i Hercegovinom. Dan državnosti je, prema tome, prilika da se prisjetimo godišnjica značajnih događaja iz povijesti Bosne, godišnjica koje su nerijetko i same u prošlosti označavale neke nove početke
Udruženi zločinački poduhvat na čijem su vrhu stajali Mićo Stanišić, Krsto Savić, Radovan Grubač i Novica Gušić
Dvadeset i osam godina je prošlo od kada je patriota i heroj Adil Bešić izgubio život braneći svoju domovinu. Rođeni Banjalučanin poginuo je 28. novembra 1992. godine kao komandant Druge bihaćke/502. slavne brdske brigade u rejonu Grabež.
Mi danas ni svoju državnost ni svoju nezavisnost ne slavimo samo kao puke datume, ta dva događaja obuhvataju, prihvataju i grle sve ono što ova država jeste i što je čini Bosnom i Hercegovinom. Dan državnosti je, prema tome, prilika da se prisjetimo godišnjica značajnih događaja iz povijesti Bosne, godišnjica koje su nerijetko i same u prošlosti označavale neke nove početke
ZAVNOBiH je bitan jer je anulirao ono što je osporavalo historijski kontinuitet BiH kroz proglašenje banovina tokom Kraljevine Jugoslavije ili Nezavisne države Hrvatske dvije godine prije toga. Kao samostalna banovina i kraljevina u srednjem vijeku, sandžak pa ejalet u vrijeme Osmanske države, “corpus separatum” za vrijeme Austro-Ugarske... ZAVNOBiH predstavlja nastavak postojanja Bosne i Hercegovine kao administrativne jedinice u njenim povijesnim granicama. Upravo zbog toga je i pogrešno nazivati ga rođendanom Bosne i Hercegovine
Mi danas ni svoju državnost (25. novembar 1943) ni svoju nezavisnost (1. mart 1992) ne slavimo samo kao puke datume; ta dva događaja obuhvataju, prihvataju i grle sve ono što ova država jeste i što je čini Bosnom i Hercegovinom. Dan državnosti je, prema tome, prilika da se u okviru Bošnjačkog leksikona prisjetimo godišnjica značajnih događaja iz povijesti Bosne, godišnjica koje su nerijetko i same u prošlosti označavale neke nove početke i za Bosnu i za Bošnjake.
Nijedna od knjiga iz Izabranih djela u ovoj jubilarnoj ediciji, čiji su urednici Izedin Šikalo i Hamza Ridžal, nije objavljivana u posljednjih dvadeset godina. Rubaije su posljednji put objavljene 2000. godine, Trofanda 1997, a Krakta uputa u prošlost Bosne i Hercegovine i Misli i čuvstva – ma koliko to nevjerovatno zvučalo – nikada nisu imale druga izdanja. Istina, u Zagrebu je 1989. godine otisnut reprint prvog izdanja Kratke upute u prošlost Bosne i Hercegovine, te potom i 1994. godine u Zürichu, ali ne i drugo izdanje ove studije. Dijelovi knjige Misli i čuvstva objavljivani su u nekoliko navrata, unutar različitih izbora iz Bašagićeve poezije, ali to djelo nikada nakon 1905. godine nije publicirano kao pjesnička cjelina u jednoj knjizi. Ove činjenice upečatljivo svjedoče o našoj duhovnoj lijenosti. Trebalo je proći cijelo stoljeće da objavimo druga izdanja knjiga Safvet-bega Bašagića, barda bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, pjesnika čija je pozicija unutar bošnjačke književnosti uspoređivana s onom Goetheovom u njemačkoj tradiciji.
A da li vi znate išta o sebi? Recimo, ko ste vi, to jest – mi, Bošnjaci? Ne znate. To se mora znati. Čujete li, mora. Mi se sami sebi moramo objasniti, ko smo, što smo, odakle smo, pa onda to reći drugima, čvrsto i bez dozvole da se posumnja. Zidao ti Aja Sofiju ili brvnaru, udarao ti na bečke zidine ili tebi noću udarala kiša u pendžere, moraš znati ko si, šta si, čovjek li si, ili si pašče
Dan državnosti treba biti trenutak okretanja našeg pogleda unazad, na prvi početak, da bismo vidjeli kakvo kolosalno djelo ranijih generacija stoji iza nas i da se upitamo kakve su naše odgovornosti da to djelo očuvamo, unaprijedimo i osiguramo mu budućnost
