No, valjda je u pitanju korisna relativizacija jer se njom amnestira i prošli sistem i njegova ideologija koju Mustafić baštini, a pride se odgovornost skida s drugova srbokomunista i prebacuje na nekakve bradate pećinare, karikaturalne “nacionaliste”.
Cenićka kotira tako visoko da je svojevremeno, na prijedlog Fahrudina Radončića, imenovana na dužnost predsjednice Nadzornog odbora “BH Telecoma”.
Ove pokondirene tikve s danom svog istupanja, ili, mnogo češće, izbacivanja iz stranke počinju ubrzano otkrivati čari usiljenog multietničarenja i nazor građanštine, koje u njihovom slučaju redovno podrazumijeva javno manifestiranje gubitka osjećaja za mjeru te bilo kakvog samopoštovanja prema sebi i vlastitom narodu.
Kahteran traži da se neko izvini zbog tih zločina, a kada komentira kako je Naser Orić oslobođen od optužbi, ne kaže da je oslobođen zato što je nevin već što mu se “nije mogla dokazati krivica”. I, najstrašnije od svega, Kahteran pravi poređenje sa Zecovima, bošnjačkim selom u okolini Prijedora, u kojem su snage VRS-a ubile više od 150 bošnjačkih civila, među njima veliki broj djece i žena.
No, budalasta “anketa” nastranu, ali šta je, osim želje za klikovima, natjeralo portal Sarajevska sehara da provodi ovakvo “ispitivanje javnog mnijenja”. E, upravo tu nailazimo na one mračne razloge zašto su i daleko veći, ugledni i ozbiljniji mediji poletjeli prenijeti i objaviti ovakav fake news kao neku relevantnu vijest.
Čini se da Igor Stojanović, zastupnik SDP-a u Skupštini Kantona Sarajevo, ima ozbiljan problem s većinom stanovnika Kantona Sarajevo, ili barem s činjenicom da tu većinu građana čine Bošnjaci.
Sve je gore time što manji bosanskohercegovački entitet, koji djeluje kao beogradska filijala u Bosni i Hercegovini, radi sve što je u mogućnosti kako bi oslabio odbrambene kapacitete Oružanih snaga BiH, te time Bosnu i Hercegovinu doveo u podređen položaj naspram Srbije.
Monografiju autorski potpisuje Miroslav Janković, osoba koja inače piše tekstove kojih se ne bi posramio ni Risto Đogo iz najgorih dana. Janković 2015. godine u Večernjim novostima piše kako je Sarajevo “najmisterioznija i najdublja srpska rana u proteklom ratu”, kako je u Sarajevu zapaljen ratni požar te kako je “Sarajevo drugi Jasenovac” jer, “prema mnogim procenama i ispitivanjima, oko 8.000 Srba iz Sarajeva leži neznano gde, mnogi u vrtačama i kazanima oko samog grada”.
Tužna i krvava ironija jeste to što su Bošnjaci životarili pola stoljeća upravo po takvom receptu, a za šta su nagrađeni izdajom vladajućih komunističkih dinastija koje su ih dovele pred ponor, kada su ih mirno razoružale i predale u ruke dželatima te zatim oprale ruke od bilo kakve odgovornosti.
Prisjetimo se da je Bačanović nazivao bosanski jezik verzijom srpskog jezika, agresiju na Bosnu i Hercegovinu građanskim ratom, tvrdio da je referendum za nezavisnost kriv za početak rata, Bošnjaka označavao kao bivše Srbe, otvoreno navijao za srpsko-hrvatski savez protiv Bošnjaka, relativizirao genocid, pokušavao se dosjetiti kako izbrisati sramnu mrlju zločina s manjeg bh. entiteta da bi se RS lakše osamostalio i tako dalje.
