Vričko se navedenim preporukama pa zatim kasnijim poređenjem Komšića i Dodika i uopće korištenjem gotovo tipičnih velikohrvatskih političkih i ideoloških stereotipa pozicionira kao jedan od ostrašćenijih velikohrvatskih medijskih jastrebova.
Čuveni štokholmski sindrom mogao bi biti jedna od dijagnoza koja se odnosi na značajan broj Bošnjaka koji osjećaju autoprezir ili kompleks niže vrijednosti, onih koji se stide svog naslijeđenog identiteta. Nešto slično zabilježeno je među određenim brojem evropskih i američkih Jevreja, i to službeno pod nazivom “Self-Hating Jews”. Postoje frapantne podudarnosti u manifestaciji takvih osobina kod obaju naroda, što je zabilježeno u nekoliko publikacija
Jasno je da napadi na rahmetli oca zapravo imaju za cilj slabljenje Bosne i Hercegovine. Jedan od načina da se odgovori na to jeste upravo djelovanje suprotno tim napadima; istinito tumačenje i razumijevanje ukupne intelektualne i političke ostavštine Alije Izetbegovića može biti snažan temelj identiteta i održanja Bosne i Hercegovine
Zuhdija je u proteklih nekoliko godina uradio desetke proizvoda od kojih neki predstavljaju prava mala arhitektonska zdanja. Među svima njima, posebno se ističe umanjena replika Stare drvene džamije u Bužimu te starobosanska seoska kuća “šeperuša”. Sklad, ljepota te originalnost detalja koje vjerno Zuhdija uspijeva ukomponirati u svoje rukotvorine doista zadivljuju
“1993. godine, kada je prvo izdanje ove knjige izašlo, preko sat vremena trajala je debata na izraelskoj državnoj televiziji o posljedicama koje ona može imati po tadašnja geopolitička kretanja, kao i o tome da li će se muslimanski svijet nakon ove knjige probuditi i aktivirati. Također, na više univerziteta širom zemalja zapadnog svijeta naučnici su se počeli baviti istraživanjem ove generacije, Nuruddina i Salahuddina, odnosno, njihovih učitelja Gazalija i Abdul-Kadira Gejlanija i ostalih. Dok, istovremeno, na našim prostorima, za ovu se knjigu slabo znalo, a slabo se o njoj i pričalo”
Napad u zemlji u kojoj su različitosti prihvaćene do mjere da se ne primjećuju i u kojoj je ova vrsta nasilja potpuno strana jeziva je trauma za Novi Zeland, ali bi morala biti i za cio svijet. Izuzetno mnogo pitanja, od kojih sam tek neka dotakao, otvoreno je ovim zlodjelom. Jedno koje do sada nisam spomenuo jeste da li će se iole ozbiljnije pristupiti borbi protiv bjelačkog rasističkog nasilja, islamofobije, odnosno mržnje uperene protiv muslimana tako brižno gajene decenijama
Dr. Elvir Musić smatra da je knjiga Tajna jamačnog uvjerenja izašla u najboljem mogućem historijskom trenutku, kad je Bošnjacima bitno jasno definirati identitet i predstaviti ga sa svim njegovim ukrasima, jer, poput Abdullaha Bošnjaka, mnogi su Bošnjaci odlazili putevima znanja i slušali od meritornih učitelja čije je porijeklo također bilo iz Bosne
Režija: Kokan Mladenović, dramaturgija: Vedran Fajković, kostimografija i scenografija: Adisa Vatreš-Selimović, igraju: Emir Hadžihafizbegović (otac Mahmut), Gordana Boban (Sena), Mirsad Tuka (Dino 2), Davor Golubović (Dino 1), Elma Juković (Dolly Bell), Admir Glamočak (Tetak / Cvikeraš), Tatjana Šojić (Tetka), Muhamed Hadžović (Šintor), Sabit Sejdinović (Kerim / Vlado Kliker), Sin Kurt (Midho), Amar Selimović (Rasim Top) i Saša Krmpotić (Kiko Štaka)
Sve je počelo kada je Edin Delić, današnji načelnik Općine Lukavac, koji je u ratu bio zadužen za obavještajno djelovanje, s jednim tehničarem s Radija “Tuzla” i njegovim sinom “upao” na frekvenciju Srpskog radija “Ozren”. U to vrijeme Radio “Ozren” bio je slušana radiostanica jer je signal zbog konfiguracije terena daleko dopirao
“Ljetos su neki momci iz Katara došli na rafting i, kada su vidjeli da u automobil točim jestivo ulje, uhvatili su se za glave i rekli: 'U svijetu se vode ratovi za naftu, a ti u motor točiš jestivo ulje'”
