Slavkina grupa u veoma je kratkom roku potpuno likvidirana. Srpske vlasti govorile su o 14 poginulih pripadnika vojske tokom akcije. Pohapšeni pripadnici Slavkine grupe, poslije istraga sprovedenih u Keratermu i Omarskoj, umirali su u najgorim mukama. Logoraši Omarske sjećaju se izmrcvarenog Slavka Ećimovića, sprovedenog trofejno sa žicom kroz probijene obraze prema mjestu na kojem će biti strijeljan
Bez obzira na to što nisu imali potpunu slobodu vjere, što su iz decenije u deceniju gubili važne segmente vlastitog identiteta, Bošnjaci su vjerovali da su im Broz i komunizam garancija opstanka. U socijalističkoj Jugoslaviji mogli su se osjećati sigurno i zaštićeno, iako su im zbivanja iz devedesetih nedvosmisleno pokazala da su sigurnost i stabilnost bile prividne ili, u najmanju ruku, privremene
: Davne 2009. godine Ustavni sud Federacije BiH proglasio je zakon o šumama neustavnim i dao rok od šest mjeseci da se usvoji novi zakon. Prođe od tad, rečeno u stilu “Zabranjenog pušenja”, osamnaest Bajrama, a zakon o šumama se ne usvoji
Mehmed Pargan, Grad u cvatu magnolije, BMG – Bosanska medijska grupa, Tuzla, 2018. godine
Sudeći po reklamama ugostiteljskih objekata, konkurencija je velika, a borba za “ramazanske” mušterije nije lahka. U pojedinim se restoranima može iftariti uz muziku uživo, gledati folklornu predstavu, pojesti deset različitih jela, u drugim se može iftariti s panoramskim pogledom na grad, na nadmorskoj visini od 1.100 metara...
Ovdje izneseni brojevi pomažu da barem donekle razbijemo nekoliko uvriježenih mitova koji već desetljećima egzistiraju kao nepobitne istine u različitim interpretativnim sarajevskim zajednicama, uključujući stranke, medije, određene sarajevske kvartove, kafane, grupe na Facebooku i slično. Jedan od njih jeste da je Sarajevo uglavnom odbranila sarajevska raja. Drugi je da se sarajevska raja bila sakrila u podrume, pres-centre i pod radnu obavezu, pustivši došljake i izbjeglice da ih brane. Treći mit kaže da su Sandžaklije apstinirale od sudjelovanja u odbrani od agresije, da su sve zakuhale pa pobjegle, a četvrti da su Sandžaklije činile većinu u sarajevskim jedinicama Armije RBiH. Po još jednom mitu, Armija RBiH bila je izrazito multietnička
Izjave Denisa Bećirovića poprilično su osvježavajuće za SDP-ove kandidate, koji, uz svojevremeni izuzetak Željka Komšića, redovno više vole pričati o jugonostalgiji ili budućnosti u “regionu” nego o suverenosti i odbrani Bosne i Hercegovine. No, da je Bećirovićev slučaj ili rijetki izuzetak ili predizborni trik, potrudio se pokazati njegov predsjednik Nermin Nikšić
Kad se moj prijevod pročita od prve do posljednje stranice, i ako se ozbiljno čita, promišlja i prate fusnote, uvjeren sam da on itekako ostavlja drugačiji dojam i o Bogu, dž. š., i o svijetu, i o ovim bitnim međuljudskim relacijama, uključujući međuetničke, međukonfesionalne, međunacionalne. Mislim da se tu stječe bitno drugačiji dojam”
Kao što se lista zastupničkih kandidata analizira po tome ko nije na njoj, tako se i predizborni manifest CHP-a može analizirati po onome čega u njemu nema. Prije svega, nema ničega o borbi protiv terorističkih organizacija FETÖ i PKK. No, kao i obično, pun je obećanja o El Doradu. Kako će se ona ostvariti, nije precizirano, ali po retorici, koja je zajednička kompletnoj opoziciji, svi veliki državni projekti bit će zaustavljeni i/ili uništeni u korijenu
Bosna je bila na udaru krajem prošlog stoljeća; danas je to Sirija, jedan od najautentičnijih svjedočanstva kontinuiteta objave i kur’anski poželjnih interakcija različitih svjetonazora, kultura i tradicija. Na udaru je i Iran, koji ima drugu po snazi jevrejsku zajednicu na Bliskom istoku, što je malo poznato i što se, naravno, nastoji sakriti jer se konfrontira tezi o nemogućnosti zajedničkog života. I, naravno, Turska, koja za taj “demokratski svijet” u vrijeme vojne vlasti nije bila problem, ali danas to jeste, kada je dobila demokratski izabranu vlast i krenula stazama općeg prosperiteta.
