fbpx

Uvodna riječ

Iako ovo nije novum i bezbroj je sličnih primjera kroz historiju BiH, u današnje vrijeme samo mjesečari (iz hira, opsjenarstva ili prevelike upućenosti u svoj grandiozni ego) pokušavaju uvjeriti Hrvate i Srbe da su ustvari Bošnjaci. Hrvati i Srbi, koji su svoja nacionalna imenovanja i identitetarna zaokruživanja izvršili još u 19. stoljeću, ovakva tumačenja vlastitog identiteta dočekuju s krajnjim podsmijehom. U inačici historijske činjenice da su nekad svi bili Bošnjaci pojavila se kod opsjenara dodatna potreba da Hrvate i Srbe upućuju u integralno bosanstvo, u smislu postojanja bosanske nacije s tri pripadajuća naroda.

Znamo zašto to rade? Ugađaju finoj gradskoj raji koja im je najodaniji zagovornik. Našim uvaženim kulturnjacima, dakle, kič je ruho i ogrtač koji izvana sjaji, ali da ih kojim slučajem okrenete naglavačke, iz njih bi ispalo tek nešto špica i koščica i starih zgužvanih jugoslavenskih dinara. Kada bi im neninom lepezom zamahnuli pred očima, ukakili bi se od straha i otkrili da su sušte kukavice, izrijekom papci. Toliko su se osilili da više i ne vjeruju da ih neko može zamijeniti. Mijenjaju funkcije, zanimanja i stranke, ali ne uzmiču, baš kao neizlječiva bolest.

SDA će i na ovim izborima zasigurno potvrditi da je najjača politička stranka u Bosni i Hercegovini. Međutim, pitanje je njenog koalicijskog kapaciteta, odnosno, koliko će biti uspješna u postizbornim dogovorima. U slučaju da SDA ne bude u mogućnosti da formira vlast na federalnom i državnom nivou (kantonalni je posebna priča), to će morati učiniti više stranaka nego što to uopće možemo zamisliti.

Bosna je bila na udaru krajem prošlog stoljeća; danas je to Sirija, jedan od najautentičnijih svjedočanstva kontinuiteta objave i kur’anski poželjnih interakcija različitih svjetonazora, kultura i tradicija. Na udaru je i Iran, koji ima drugu po snazi jevrejsku zajednicu na Bliskom istoku, što je malo poznato i što se, naravno, nastoji sakriti jer se konfrontira tezi o nemogućnosti zajedničkog života. I, naravno, Turska, koja za taj “demokratski svijet” u vrijeme vojne vlasti nije bila problem, ali danas to jeste, kada je dobila demokratski izabranu vlast i krenula stazama općeg prosperiteta.

Kako god bilo, približavamo se Evropskoj uniji i treba pripomenuti da će se tražiti poštivanje svih manjinskih prava, pa makar bila ona i ekoseksualna. U centru svih problema neće biti pitanje poštujemo li ili izdajemo svoja vjerska uvjerenja i patrijarhalne svjetonazore, nego će pitanje biti poštujemo li sekularno i demokratsko uređenje države. Zabrinuti smo jer padamo na Sejdiću i Finciju, pa se pitamo šta će biti kada dođemo do LGBT prava.

Na koncu, broj partizana Bošnjaka u odnosu na Bošnjake u kvislinškim i SS jedinicama jasno pokazuje za koga su se opredijelili u Drugom svjetskom ratu, te bi svakako bilo bezumno gurati ih u vagone onih koji su izgubili rat. Bošnjaci su, bez obzira na kasnije prijepore, prošli rat dobili, zajedno sa Srbima i Hrvatima, a izgubili su ga nacisti, fašisti, ustaše i četnici.

Nas to ne čudi jer smo zaista izgubili mjeru, a to možda ponajviše dokazuje slučaj napada na jednu dovu za mir. U dovi upućenoj narodu Turske, Sirije (Šama) i Palestine nema ni prizvuka političkog. Više je od dojma da je pisana u najboljoj namjeri da muslimani, osim brige za svoju obitelj, džemat i zajednicu, dove i za stanje u ummetu. To je i obaveza svakog muslimana na svijetu. Barem je tako oporučio Poslanik islama. Ali, među nama hodaju umišljeni “poslanici”, pa je valjda nemoguće to objasniti zlonamjernicima i kritičarima svake fele koji sada i dovu pretvaraju u mjesto spora.