Idejna kriza inicirala je i unutarnju političku koja se prelila na sve bošnjačke asocijacije, nacionalne i kulturne, koje se nalaze na društvenim marginama kao nikada do sada. Na ostavke, međutim, niko i ne pomišlja
 u nekim koalicijama u Sisačko-moslavačkoj županiji, gdje je ostvaren izbor malog broja kandidata s koalicijske liste, što ne znači i izbor Bošnjaka u županijsku skupštinu, te u Primorsko-goranskoj, gdje nije pređen prag, na regionalnoj razini Bošnjaci su potpuno nezastupljeni.</p>
<p><strong> </strong></p>
<p><strong>Poražavajući rezultati</strong></p>
<p>Čak u Istri, gdje su tradicionalno bili dio vladajuće koalicije i imali svoje zastupnike u županijskoj skupštini, ovaj se put nisu ni kandidirali. Od gradova, SDAH je ušla u koaliciju u Osijeku, Rijeci i Umagu te u općini Gunja, gdje Bošnjaci čine vrlo brojnu manjinu i biraju dogradonačelnika iz svojih redova.</p>
<p>Rezultati su poražavajući. U Umagu je jedino u koaliciji sa SDP-om Lista dobila 37% glasova i neki će Bošnjaci ući u Gradsku skupštinu, no dio Bošnjaka svoje je glasove poklonio Nezavisnoj listi bošnjačkog kandidata. U Rijeci je lista lista HNS-SDAH jedva prešla prag, što podrazumijeva samo jednog zastupnika, koji zasigurno neće biti iz SDAH, dok je u Osijeku koalicija s Bandićevom strankom osvojila tek jedan posto glasova. Čak i u Gunji, gdje je SDAH u koaliciji sa SDP-om osvojila mršavih 15%, dok je njezin kandidat izgubio izbore za bošnjačkog dogradonačelnika, nije ostvaren minimalno očekivan rezultat, a pobijedio je nezavisni bošnjački kandidat koji nije bio u strukturama bošnjačkih asocijacija. U gradovima i općinama gdje su Bošnjaci, a posebno SDAH bili tradicionalno zastupljeni, poput Raše, Siska, Pule, Labina, Dubrovnika i Cetingrada, nema nijednog. U Cetingradu je desetak posto osvojila Nezavisna lista bošnjačkih kandidata. Ostale bošnjačke stranke nisu čak ni istakle svoje kandidate, odnosno neki su bili utopljeni u liste drugih stranaka i koalicija.</p>
<p> </p>
<p><strong>Koketiranje s Milanom Bandićem početak je utapljanja</strong></p>
<p>Upravo to i jeste trend koji je započeo koketiranjem vrha Islamske zajednice za mandata Ševke Omerbašića s Milanom Bandićem koje je rezultiralo utapljanjem SDAH-ovih kandidata na listi Bandićeve stranke, bez navođenja njihove stranačke pripadnosti na izborima 2013. godine, a sve pod dirigentskom palicom Omerbašićevog dugogodišnjeg saradnika i kasnijeg predsjednika SDAH-a Mirsada Srebrenikovića. Koketiranje s desno populističkim Bandićem ne čudi ako se zna da je upravo Omerbašić inaugurirao prisutnost Islamske zajednice na obilježavanju predaje kolaboracionističkih snaga Britancima na Blajburškom polju, a prije toga, nakon molitve kardinala Kuharića, kao jedini nekatolički vjerski predstavnik <em>proučio dovu</em> nekakvoj kolijevci <em>mlade Hrvatske</em> koju je smislio Franjo Tuđman na dan konstituiranja prvog višestranačkog sabora. Zbog toga je logično njegovo pojavljivanje na listi Milana Bandića kao <em>muftije emeritusa</em> u misiji spašavanja svog političkog modela koji je doživio krah, ali i Bandića čiji su rezultati slabiji nego 2013. godine.</p>
<p>Nastup Omerbašića kao jedinog Bošnjaka na listi i svađe unutar SDAH oko izbornog modusa izazvali su idejni haos, pa se podmladak stranke udružio sa Živim zidom i na njihovim listama učestvovao u izborima za zagrebačke mjesne odbore. Ovaj potop bošnjačke politike u Hrvatskoj ne može zaobići djelimičnu odgovornost bošnjačke intelektualne elite u Bosni i Hercegovini koji su godinama podržavali svaku politiku koja je dolazila od Bošnjaka iz Hrvatske, ma kako problematična bila, od Tankovićevih saborskih eskapada do Srebrenikovićeve političke sitne trgovine.</p>
<p>Idejna kriza inicirala je i unutarnju političku koja se prelila na sve bošnjačke asocijacije, nacionalne i kulturne, koje se nalaze na društvenim marginama kao nikada do sada. Na ostavke, međutim, niko i ne pomišlja.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
TITANIK-VLADA ANDREJA PLENKOVIĆA NASTAVLJA PLOVIDBUSljedeći članak
Kojim pravom i za čije se interese Bošnjacima podmeće neofašizamPROČITAJTE I...
Zašto je Alija Izetbegović, nakon teškog pregovaranja, potpisao Daytonski sporazum
Nakon propasti Aprilskog paketa stvorio se vakuum u koji je vrlo vješto ušao Milorad Dodik i u dobroj mjeri usporio ili zaustavio procese promjena u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom i njegovim Aneksom 4, koji su se odvijali baš kako je to na vrijeme shvatio Alija Izetbegović, korak po korak, ne naglo i radikalno
Apelacija koja je stvari pomakla s mrtve tačke u manjem entitetu
Ova apelacija nije niti najmanje naivna niti neusklađena s ključnim međunarodnim faktorima. Ona ne samo da prebacuje lopticu gdje joj je mjesto, u entitet RS, i ukazuje na kršenje ljudskih prava, odnosno Evropske konvencije, već i skreće pažnju na nerad i neaktivnost Valentina Inzka, OHR-a u cjelini, koji je po Daytonu odgovoran za civilni dio provedbe mirovnog sporazuma i zaštitu i provođenje svih njegovih aneksa, pa i aneksa 4. i 7. (Ustava i povratka) i svih odluka ustavnih i međunarodnih sudova