Ma kako bio sjajan basist, gitarist, klavirist, bubnjar, pjevač, studijski radnik, neprijeporno jedan od najboljih koncertnih radnika, Paula McCartneya prepoznajemo prije i iznad svega po divnim melodijama, pjesmama koje prihvatate na prvu loptu i koje trajno ostaju u sjećanju, a to, ma kako izgledalo jednostavno, nikako nije stvar koju može svatko napraviti. A samo najbolji od najboljih, a to je sigurno Macca, ponove tu magiju više stotina puta

Piše: Ognjen TVRTKOVIĆ

Sir Paul McCartney, u narodu poznatiji kao Macca, jedna četvrtina najlegendarnije četvorke u povijesti glazbe, ne treba ni reći koje, ne prestaje stvarati, unatoč činjenici da je u junu ove godine napunio 76 godina. Sada se, početkom septembra, pred nama pojavilo i novo remek‑djelo jednog od najvećih skladatelja 20. stoljeća, album kojeg je po jednoj od svojih slika (niste znali da odlično slika i da je studirao slikarstvo?) nazvao Egypt Station. To je McCartneyjev osamnaesti samostalni album, a prvi nakon odličnog albuma New iz 2015. godine.

Bilo je govora da se nalazi u nekakvoj stvaralačkoj krizi na prijelazu iz prošlog milenija u ovaj, a onda je došao Chaos and Creation in the Beckyard 2005. godine, kada surađuje s producentom Nigelom Godrichom, čime hvata korak s novom generacijom studijskih djelatnika, među kojima su bila i djeca njegovih starijih suradnika, i sve se posložilo kako valja. Paul je već na početku ovog milenija formirao novi koncertni sastav. Podsjetio nas je da je kreirao neke od najljepših melodija u povijesti glazbe (ne samo one koju bismo mogli označiti kao pop-rock), iskazao neke od svojih multiinstrumentalističkih sposobnosti; da i ne govorimo da je u posjedu jednog od najljepših glasova koje je popularna glazba uopće imala.

Od tih novih početaka Macca nije prestajao da iznenađuje. Uz regularne albume s vlastitim pjesmama, snimao je i rock-and-roll standarde, potom neke od pjesama iz pjesmarice Brill Buildinga, slikao, održavao sjajne koncerte, pisao oratorije i balete, bavio se elektroničkom eksperimentalnom glazbom, iznova se oženio – ukratko, kao da je prolazio kroz novu mladost. I iznova nas uvjeravao u svoje višestruke talente, prije svega da je jedan od onih koji su spremni, sposobni i talentirani napisati takvu melodiju da instantno ostaje u sjećanju i da joj u studiju i na koncertima da potpuno novo ruho.

Jednom je prigodom netko za njega rekao: “Verdi je pisao divne arije za svoje opere, znamo ih možda četrdesetak, ali kad je Macca u pitanju, onda taj broj prelazi stotinu.”

I doista je tako. Ma kako bio sjajan basist, gitarist, klavirist, bubnjar, pjevač, studijski radnik, neprijeporno jedan od najboljih koncertnih radnika, Paula McCartneya prepoznajemo prije i iznad svega po divnim melodijama, pjesmama koje prihvatate na prvu loptu i koje trajno ostaju u sjećanju. A to, ma kako izgledalo jednostavno, nikako nije stvar koju može svatko napraviti. A samo najbolji od najboljih, a to je sigurno Macca, ponove tu magiju više stotina puta.

Novi album, izašao u različitim formatima početkom septembra, kao da hoće pokazati da je Paul McCartney samo ponovo pustio duha iz boce. Divne i originalne melodije, mahom optimistične, s pamtljivim refrenima i u odličnoj studijskoj realizaciji koju potpisuje zajedno sa sjajnim američkim producentom Gregom Kusinom, a njih nekoliko i s pjevačem i producentom Ryanom Tedderom (poznatim nam iz sastava One Republic), koji je i koautor u pjesmi Fuh You.

Macca kao da nas želi vratiti u one divne dane kad je Fab Four djelovao, kad su pjesme bile pjesme, kad se nije dešavalo da kao danas jednu pjesmu potpisuje i po tridesetak autora.

Već dvije početne pjesme na albumu – koji je kao neko zamišljeno putovanje s nekoliko stanica koje nam dočarava Paulova originalna slika na omotnici, a koje su prethodile albumu kao najavni singlovi: vrlo intimna I Don't Know i Come On To Me – pokazuju da je majstor u punoj formi, da želi svoju intimu pokazati kao nešto što ima univerzalnu vrijednost. Mnoge nas od pjesama s ovog albuma podsjećaju na periode u kojima je bio ili dio velike četvorke ili je radio s Wingsima poput Dominoes, a balada Do It Now posebno oduševljava. Ali on zna biti i angažiran kao u inspirativnoj People Want Peace, a iako i sam jedan od najbogatijih ljudi na planeti, ni dunjaluku ne ostaje dužan, pa niti Trumpu, kojeg će pošteno oribati u dugoj pjesmi Despite Repeated Warnings. Akustična Happy With You podsjeća na najljepše dane “The Beatlesa”. Tu je i nekoliko brzih rock paljevina. Ukratko, Paul je u punoj formi, i to iskazuje u svih sedamnaest pjesama, koliko ih sadrži ovaj album.

Većinu će studijskih obveza u studiju obaviti sam, ali se neće odreći ni svojih glazbenika s kojima u istom sastavu nastupa, a među kojima ističemo energičnog bubnjara Abea Laboriela mlađeg, korpulentnog i izvanrednog kada je riječ o pratećim vokalima, čiji je otac svjetski poznati jazz bas gitarista istog imena i prezimena. Uz sve to, Macca angažira za ovaj album još neke od najfinijih suradnika, među kojima zapažamo ime sjajnog novozelandskog jazz pijaniste i aranžera Alana Broadbenta (Woody Herman Orchestra, Quartet West kontrabasiste Charlija Hadena), kao i Davida Campbella i Brandona Michaela Collinsa.

Izgleda da su se stvari posložile, sedamnaest pjesama proteknu dok si udario dlanom o dlan. Medijska akcija koju je poduzeo sa svojom ekipom bila je sve samo ne naprasno agresivna. Otišao je u svoj rodni grad da odsvira gig u legendarnom klubu “Cavern”, u kojem su počinjali “The Beatlesi”; organizirao tajni koncert u čuvenom “Abbey Road” studiju sredinom ljeta, točnije 23. srpnja, koji je sakupio kremu kreme zabavljačke industrije, a u kojem je dio albuma i sniman; odsvirao i nenadani koncert u jednoj od stanica njujorške podzemne željeznice, dao intervju u svojoj umjetničkoj akademiji razgovarajući s Jarvisom Cockerom; a sve to nekako nepretenciozno, s mnogo optimizma i radosti.

Treba reći da se nakon mnogo godina kao izdavač pojavljuje čuvena etiketa “Capitol Records” i da ploča već osvaja vrhove lista najprodavanijih albuma. U Americi je zasjela na prvo mjesto one najpoznatije koju objavljuje tjednik za zabavu The Bilboard, a slično je i u drugim zemljama. Slijedi svjetska turneja za koju su karte skoro rasprodane. Legenda, ali u punom stvaralačkom pogonu i u vrhunskoj formi. Što više poželjeti od toga?!