U novoj prijestolnici, u koju bi se moglo smjestiti pet miliona ljudi, nalazi se deset kilometara dugački Centralni park sa umjetnom rijekom i tri velika područja različitih profila. U jednom su botanički vrt, beduinsko polje i džamija. U drugom je sport na otvorenom, a u trećem mjesta za slobodno vrijeme i restoran.
Nova administrativna prijestolnica Egipta (NCA), najavljena prije pet godina, više nije fatamorgana. Već se vidi usred pustinje, pedeset kilometara od Kaira. Prvo je ministarstvo spremno, a šezdeset hiljada dužnosnika već se priprema za posao na novoj lokaciji.
Nakon njih sele državna vlada, mnoge ambasade i međunarodne agencije kao i dio bogatih slojeva. Svi će oni biti smješteni u ovom ograđenom i uređenom prostoru, prostranom poput središta Kaira, ali daleko od haosa na trgu Tahrir.
Cijeli projekt djelo je kineske kompanije CSCEC. To je ona firma koja je u deset dana izgradila dvije bolnice u Wuhanu, kao i devet od deset kineskih nebodera. Maršal Al-Sisi žuri, a isto tako žure i firme za promet nekretninama. Niko ni ne pomišlja na restauraciju historijske jezgre Kaira. Niti na ekologiju. Ono o čemu se razmišlja su novi bazeni i golf tereni.
Moguće ime grada, Wedian (korita), definira topografija. Također zvuči kao arapsko i kao kinesko, kako možda izgleda i budućnost regije, ključne za projekt Novi put svile. Svi prethodnici maršala Abdul Fataha al-Sisija, osim Mohameda Morsija, kojeg je Sisi svrgnuo nakon godinu dana vlasti, pokušali su izgraditi nove gradove u blizini Kaira, ali do sada ništa nije bilo od te ambicije.
Sada je pustinja otpečaćena. Država je čak dodijelila zemljište programerima u zamjenu za izvođenje nekih javnih radova koje njihove finansije, pod drakonskim uslovima MMF-a ili Svjetske banke, više ne mogu priuštiti. Al-Sisi želi privući perzijske investitore, egipatske povratnike i stranu zajednicu općenito.
Početni projekt predstavio je u Sharm el-Sheikhu prije pet godina konzorcij blizak građevinskoj firmi Emaar iz Emirata i SOM-u, američkoj arhitektonskoj kompaniji. Šest mjeseci kasnije Al-Sisi, uznemiren sporošću, uzeo im je projekt i dao ga Kinezima. Nakon posjete kineskog predsjednika Xi Jinpinga zaključio je ugovor. Kina je obećala 35 od potrebnih 45 milijardi dolara, a garancija je promet u obližnjem Sueskom kanalu i njegovu posebna ekonomska zonu.
Prvo što je završeno bila je Velika džamija Al-Fatah al-Alim i jednako impresivna koptska katedrala Rođenja, usred metafizičke praznine. U nedostatku vjernika, autobusom su ih prevezli sa Univerziteta na otvaranje. Nova prijestolnica imat će čitav okrug posvećen umjetnosti i nauci. Iza Grand Opere, u kojoj će prvo izvesti Aídu, bit će pozorišta, kina i muzeji.
U kapitalnom dijelu grada otkriva se sličnost s arhitektonskim programom National Malla u Washingtonu, koji je potpisao Pierre Charles L’Enfant. Razlika je u tome što će predsjednička palača Al-Sisija biti nekoliko puta veća od Bijele kuće. Parlament će biti građen odmah iza. Prije toga bit će izgrađeno trideset i osam ministarstava, od kojih je prvo, ono za finansije, kao pilot-projekt, već gotovo.
Već decenijama egipatski čelnici traže izlaz iz prenapučenog Kaira. Prvo s Mubarakom, a sada i s Al-Sisijem, bijeg je rješenje za bogatije slojeve, Kairo ostaje prepušten prenapučenosti, gužvi u prometu i zagađenju. Kairo će ostati najveća egipatska metropola, broj njegovih stanovnika mogao bi se udvostručiti za trideset godina, s dvadeset na četrdeset miliona, ali se u Egiptu nadaju da će novom prijestolnicom usporiti njegov rast.
U novoj prijestolnici, u koju bi se moglo smjestiti pet miliona ljudi, nalazi se deset kilometara dugački Centralni park sa umjetnom rijekom i tri velika područja različitih profila. U jednom su botanički vrt, beduinsko polje i džamija. U drugom je sport na otvorenom, a u trećem mjesta za slobodno vrijeme i restoran.
Naredne godine planirano je otvaranje Muzeja nove upravne prijestolnice, koji je gotovo spreman, s 8.500 kvadratnih metara prostora, U njemu će se nalaziti blago iz egipatske baštine, od faraonskog sjaja do grčko-rimskog, islamskog, osmanskog i koptskog vremena. Nedavno pronađeno groblje kralja Tota preseljeno je tamo iz Sohaga. Gradnja novih prijestolnica koje su, ustvari, odvajanje elite od stanovništva nije novost.
Pakistan je to učinio s Islamabadom, nedaleko od Chandigarha, glavnog grada indijskog Panjaba, koji je nacrtao Le Corbusier. Isto je tako Niemeyer arhitektonski potpisao Brasiliju. Praznovjerna burmanska vojna hunta prije deset godina učinila je isto s Naypyidawom. Malezija je premjestila ministarstva iz Kuala Lumpura u novi grad Putra Jaya, na pola puta do aerodroma. Posljednja koja se pridružila trendu je Indonezija, koja, suočena s problemima prenatrpane Jakarte, gradi novu prijestolnicu u džungli Bornea. Tu je i novi kazahstanski glavni grad, koji je već nazvan po njegovom osnivaču Nursultanu.
Ne treba zaboraviti kako nova egipatska prijestolnica nije jedina kineska investicija u Egiptu. Brzi voz kinesko-egipatskog konzorcija povezat će Sredozemno i Crveno more. Ići će od El-Alameina do Al-Sojne, prelazeći Aleksandriju, predgrađe Kaira i novi glavni grad.
Al-Sisi je već upozorio ambasade da im, ako se ne presele, neće moći garantirati sigurnost. Trideset ambasada već je rezerviralo nove prostore.