fbpx

Ko su iluzionisti, ko patriote, a ko izdajice

Čovjek koji ponajviše imitira četnički narativ o postojanju izdajnika i veleizdajnika među Bošnjacima prije četiri godine vršio je funkciju ministra sigurnosti BiH. Ime mu je Fahrudin, prezime Radončić, a nadimak među narodom po društvenim mrežama Šćepo.

Piše: Filip Mursel BEGOVIĆ

 

Jedna od najčešćih frazetina u predizbornoj kampanji za predstojeće izbore u BiH jeste sintagma “nužnost promjena”. Izgovaraju je, u pravilu, iluzionisti na političkoj sceni. Da ostvare svoje iluzije, kako tvrde, političkim iluzionistima smetnja je isključivo SDA. Promjene koje žele i najavljuju kažu da će nastupiti samo ako oni dođu na vlast.

Preciznije rečeno: ako u vlasti zauzmu mjesto koje im daje prostor da svoj interes za političkim opstankom mogu ostvariti zahvatima u državnim, entitetskim, kantonalnim i lokalnim budžetima, što omogućava zakon o finansiranju političkih stranaka, odnosno što omogućava direktan utjecaj na trošenje budžetskog novca u javnim nabavkama. Takvi politički subjekti, mentalno i praktički, ako im se pruži prilika, duboko zalaze u korupciju, što maskiraju vrlo intenzivnim etiketiranjem SDA da je ogrezla u korupciji.

Međutim, u zagovaranju “nužnosti promjena” iluzionisti ne nude rješenja za krupne političke i društvene probleme. Odnosno, aktuelni bošnjački opozicijski političari i njihovi stranački aparati, dok zagovaraju i obećavaju promjene, ako uspiju osvojiti vlast, ne odgovaraju na sljedeća pitanja:

– Kako bi oni odvratili srpske i hrvatske ekstremne desničare, nacionaliste i fašiste da u korist jačanja države BiH odustanu od svojih velikodržavnih ciljeva?;

– Kako bi oni preduprijedili i paralizirali negativne utjecaje na stanje ekonomije u BiH s obzirom na uvjete surove konkurencije na međunarodnom tržištu roba i kapitala?;

– Kako bi oni riješili otvorena politička, ekonomska i granična pitanja i sporove BiH s Hrvatskom i Srbijom?;

– Kako bi oni integrirali sistem obrazovanja, sisteme industrijske, energentske i poljoprivredne proizvodnje u BiH, pored ostalog i tako što bi se za te oblasti uspostavila ministarstva na nivou države BiH?;

– Kako bi oni na prostoru entiteta RS, a na prostoru entiteta FBiH u regionalnim i lokalnim sredinama pod vlašću HDZ-a, spriječili nacionalističku, desničarsku, velikosrpsku i velikohrvatsku hegemoniju, te kako bi osigurali jednakopravnost i funkcioniranje državnih institucija na cijelom prostoru BiH, odnosno kako bi osnažili državni suverenitet na cijelom prostoru BiH?

Na ova krupna pitanja nema odgovora. Umjesto toga, upire se prst i agitira za eliminiranje SDA s političke scene u BiH. Istodobno se poduzimaju intenzivne akcije i operacije, od kojih su neke suptilnog subverzivnog karaktera, inspirirane iz vanjskih antibosanskohercegovačkih centara u službi velikodržavnih ideologija. Takvima koriste političke snage unutar BiH koje se, u težnji da od SDA preuzmu vlast, naprežu u dokazivanju da je SDA desničarskog, nacionalističkog, islamističkog karaktera, negirajući tako njenu patriotsku ulogu u odbrani BiH.

Zapravo, nosioci takvih politika zloupotrebljavaju značenje patriotizma, neukusnim i pretjerano nametljivim pozivanjem na vlastiti patriotizam, što čine u nedostatku drugih važnih referenci koje trebaju imati politički lideri i nosioci vlasti. Takve politike od onoga što nude samo je patriotizam, iako ga ne treba posebno isticati jer se patriotizam podrazumijeva i prepoznaje u ukupnom ponašanju pojedinog političkog subjekta ili lidera.

Dakle, neumjesno, neukusno i nametljivo pozivanje na vlastiti patriotizam indikator je subjektivnih ideoloških, političkih, obrazovnih, pa i odgojnih manjkavosti koje se žele kompenzirati apstraktnim samohvalisanjem o patriotizmu i kada treba i kada ne treba, i gdje treba i gdje ne treba. U okviru apstraktnog i samohvalisavog pozivanja na patriotizam plasiraju se optužbe o izdajnicima državnih i nacionalnih interesa.

Matematički se može dokazati da oni politički subjekti i lideri koji najviše etiketiraju svoje konkurente da su izdajnici istodobno se i intenzivno pozivaju na vlastiti patriotizam. Ustvari, to je indikator da politički subjekt i lider s takvim ponašanjem traga za prostorima maskiranja svojih ideoloških, političkih, obrazovnih i odgojnih nedostataka, usporedo s težnjom da te nedostatke nečim kompenzira.

No, to nije sve. Propaganda putem paušalnog etiketiranja konkurenata da su izdajnici države BiH i narodnih interesa na bošnjačkoj političkoj sceni model je političke borbe pozajmljen od srpske politike i propagande. Kao nigdje drugdje, baš u Srbiji i RS-u se unutarsrpska politička borba odvija po matrici antagoniziranja i sukobljavanja između “pravih” Srba, koji dosljedno provode politiku na osnovama četničke velikosrpske ideologije, i Srba “izdajnika”, koji su kao takvi identificirani po pokušajima da se srpska politička scena normalizira saradnjom s narodima drugih kultura, vjera i susjednih država.

Bošnjačka politička kultura mora se distancirati od negativnih ponašanja koja pripadaju nacionalističkim i fašističkim ideologijama, po svim, pa i po pitanjima naprijed opisane četničke prakse etiketiranja idejnih neistomišljenika da su “izdajnici”. To distanciranje bošnjačka politika treba provesti, pored ostalog, i zbog toga što se težišno treba usmjeriti na izgradnju sigurnosnih institucija koje će na osnovu argumenata utvrđivati ko je izdajnik, uz mjere pravnog, moralnog i političkog sankcioniranja, što se čini u svakoj modernoj i demokratskoj državi.

Međutim, čovjek koji ponajviše imitira četnički narativ o postojanju izdajnika i veleizdajnika među Bošnjacima prije četiri godine vršio je funkciju ministra sigurnosti BiH. Ime mu je Fahrudin, prezime Radončić, a nadimak među narodom po društvenim mrežama Šćepo.

 

PROČITAJTE I...

Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!