Putovanje Pirinejskim poluotokom nastavljamo iz Seville. Arapi su je osvojili 712. godine. Nekad je bila dio emevijskog halifata. Potom su gradom vladale dinastije Almoravida i Almohada. Kroz Sevillu protječe rijeka Gvadalquivir, koja se ulijeva u Atlantski okean. Grad je procvat i vrhunac doživio za vrijeme maurske vladavine. Iz tog perioda sačuvano je bogato kulturno naslijeđe koje danas plijeni pažnju velikog broja turista iz cijelog svijeta

Piše: Adis TANOVIĆ

Šetnju Sevillom počinjemo obalom rijeke Gvadalquivir, čije je korito u doba maurske vladavine kontrolirano iz dviju kula. Kula Torre dell Oro izgrađena je u 13. stoljeću, za vrijeme vladavine Almohada, berbersko-islamske dinastije iz Maroka, i sačuvana je do danas. Svojom namjenom podsjeća na kulu Calahora iz Cordobe. Uloga joj je bila odbrambena, da spriječi moguće neprijateljske napade iz korita rijeke. Danas je u njoj smješten Pomorski muzej (Muzej Naval) s mnoštvom vrijednih eksponata. Tu su ostaci nautičke opreme, sidra, kompasi, stare pomorske mape…

NEKAD DŽAMIJA, DANAS KATEDRALA

Za razliku od Cordobe i Granade, u kojima se i danas može osjetiti miris nekadašnje Andaluzije (El-Andalus), u današnjoj Sevilli takvih tragova gotovo nema. Dugogodišnja historija, koju su svojom umjetnošću označili Mauri, svedena je na prostor od nekoliko stotina metara. U neposrednoj blizini Torre Dell Ora počinju maurske zidine koje pripadaju utvrdi Alcázar (Al-Muwarak). Tu je i nekadašnja džamija, danas katedrala.

Reales Alcázar (Kraljevska palača) izvorno je izgrađena u maurskom stilu. Poslije je došlo do nadogradnje nekih njenih dijelova u duhu baroka i renesanse. I danas su vidljivi izvorni tragovi uljepšavanja palače u stilovima mukarnas i mokarebe. Sliku upotpunjuju prekrasni bazeni u kojima se oslikava maurska arhitektura.

Uz Al-Muwarak utvrdu drugi almohadski halifa Ebu-Jakub Jusuf (1135–1184) izgradio je džamiju (1198). Nakon što je Sevillu osvojio Ferdinand III Kastiljski, džamija je pretvorena u crkvu. Mnogo je dijelova današnje katedrale koji su ostali od maurske džamije. Treba, prije svega, spomenuti dvorište s fontanom “Patio de los Naranjos”, koje je u maurskom periodu korišteno kao abdesthana. Iz tog perioda sačuvana je i Giralda, bivša munara džamije izgrađena 1198. godine po uzoru na munaru džamije Kutubija u Marakešu (Maroko). Počeo ju je graditi arhitekta Ahmed ben Baso, a završio astronom i matematičar Ebu-Muhammed Džanir ibn Eflah. Danas je munara preuređena u zvonik katedrale, ali je i dalje zadržala karakteristike slavne maurske arhitekture.

Pored džamije u Sevilli, halifa Ebu-Jakub Jusuf izgradio je još Kutubija džamiju u Marakešu (Maroko) i Hasanovu munaru u Rabattu (Maroko).

GRANADA

Granada se nalazi na jugu Španije. Smještena je u podnožju planinskog vijenca Sierra Nevade. Kroz grad protječe rijeka Daro. To je posljednje uporište Maura na Pirinejskom poluotoku. U ruke Španaca pala je tek 1492. godine. U Granadi danas živi veliki broj muslimana, uglavnom marokanskog porijekla.

U obilazak grada krećemo s Albacina, brežuljka smještenog iznad središnjeg dijela Granade. Brojne kuće izgrađene u maurskom stilu i uske ulice svjedoče o njenom izvornom izgledu. Iz maurskog perioda sačuvano je arapsko kupatilo.

Prije dvadesetak godina izgrađena je u Granadi u pseudomaurskom stilu džamija. Krasi je prekasno dvorište s fontanom. U njoj se danas klanjaju svi dnevni namazi, džuma i bajram‑namazi. Pored Marokanaca, džamiju svakodnevno, radi obavljanja namaza, posjećuje i znatan broj Španaca koji su primili islam. Na džuma-namazu upoznali smo nekoliko džematlija. Dali su nam korisne savjete o tome šta bi sve trebalo da posjetimo, kako u Granadi, tako i u drugim gradovima Andaluzije u kojima još ima ostataka islamske arhitekture.

Najljepši pogled na Alhambru pruža se upravo s Albaicina. Za turiste i druge posjetioce Granade posebno su lijepi romantični zalasci sunca iznad Alhambre.

Idući prema Alhambri, prolazimo kroz uže gradsko područje Granade (između Alhambre i Albacina). Taj dio čini mreža uskih ulica s malim trgovinama, restoranima, prodavnicama keramike i suvenira. Dok šetamo ulicama, čujemo razgovore na mnogim jezicima, na španskom, arapskom, italijanskom, engleskom, francuskom… Domaćini nas, uglavnom, dočekuju dobrodošlicom na španskom ili arapskom jeziku.

Do Alhambre stižemo idući uskim ulicama koje natkrivaju balkoni puni cvijeća, s mnoštvom različitih dekoracija i ponovnim podsjećanjem na maursko doba.

ALHAMBRA – CRVENA TVRĐAVA

Tvrđava Alhambra izgrađena je u 14. stoljeću, kada počinje da slabi maurska dominacija. Kompleks čine brojne palače, dvorišta i bazeni koji su, uz estetsku, imali i funkcionalnu ulogu – da rashlade stanovnike Granade i goste u vrelim ljetnim danima. Obilazak počinjemo iz palača koje je izgradila dinastija Nasrid. Gradnju tog dijela Alhambre započeo je Ismail I, nastavio Jusuf I, a završio, nakon više od pedeset godina gradnje, Muhammed V. U tim zgradama bilo je sjedište administracije, suda, protokola, a neke su služile samo za odmor i uživanje.

Palača Kamares sastoji se od brodske i dvorane ambasadora, tornja i predivnog dvorišta s ribnjakom. Dvorana ambasadora najveća je u palači i korištena je za službene prijeme. Kupola je remek-djelo drvorezbarstva i simbolizira sedam nebesa s prijestoljem Gospodara svjetova (Arš). Toranj ima pet spratova. Na trećem su privatne sultanove odaje iz kojih se pruža pogled na Alhambru i okolinu. Dvorište s ribnjakom ima ulogu ogledala, a ime je dobilo po Mirti (Myrtles), grmolikoj biljci zasađenoj s obiju njegovih strana.

Nekoliko stotina metara od palače Nasrid još je jedna očaravajuća palača čije je ime Generalife. U njoj se nalaze brojne dvorane koje krase očaravajuća arapska ornamentika, fontane, bazeni i vrtovi.

LAVLJA PALAČA I LAVLJE DVORIŠTE

Radove na palači počeo je Jusuf I, a nastavio njegov sin Muhamed V. Ljepota palače pokazuje nevjerovatnu senzibilnost i harmoniju. Lavlje dvorište izgrađeno je u srcu palače za vrijeme vladavine sultana Muhameda V. Nekad je to bilo glavno dvorište dinastije Nasrid, a danas je jedan od najpoznatijih dijelova Alhambre. Ime je dobilo po mramornoj fontani s dvanaest lavova. Smatra se da dvanaest lavova predstavlja dvanaest mjeseci u godini, a kanali ispod fontane simboliziraju četiri džennetske rijeke. Jedna od najljepših prostorija Lavlje palače jeste dvorana Mokarebe. Prekrasna kupola stoji na osam pandantiva ukrašenih dizajnom mokarebe. Na pandantivima stoji natpis: “Nema pomoći bez pomoći Boga, Blagog i Milostivog.”

Obilazak Alhambre završavamo u El-Partalu. To je ime za ostatak palače Jusufa III, izgrađene sjeverno od Nasrida. Na istočnoj strani palače Muhamed III izgradio je vrt s velikim bazenom.

Nakon obilaska Cordobe, Seville i Granade, teško je ne oteti se utisku da današnji muslimani ne zaostaju samo za današnjim svijetom, već i za prethodnicima koji su živjeli hiljadu i više godina prije njih.