I zaborav i pamćenje jesu vrline. Nužno je znati koju od njih upotrijebiti da sebe načinimo boljim ljudskim bićima
 potječe od korijena čije je značenje “zaboravljanje” (nisyan). (Postoje i druge etimološke teorije koje povezuju insana / ljudsko biće s “blizinom Božanskom”.) Ibn‑Abbas, jedan od ranih autoriteta kur’anskih komentara, kazao je da je ljudskim bićima dato ime “insan” jer su zaboravili svoj izvorni savez s Bogom. Čovjek je zaboravno biće, a lijek tome jeste pamćenje, koje je, što je zanimljivo, u uskoj vezi s prizivanjem i pamćenjem božanskog. Ono što zaboravljamo jeste naš savez s Bogom i ono što treba da pamtimo jeste veza koja je temelj svjetske povijesti i koja je u konačnici nadilazi.</p>
<p>U jednom upečatljivom ajetu Kur’an poziva ljude: “I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave.” (Kur’an, 59/19) Zaboravljanje najosnovnije istine nije bez cijene, a ljudi su ti koji je plaćaju. Ibn‑Kesir, Tabari, Al-Razi i drugi klasični komentatori tvrde da se drugi dio ajeta odnosi na činjenicu da zaboravljanje Boga vodi ka samootuđenju i uzrokuje zanemarivanje onoga što je dobro za ljudska bića. Samonametnuta amnezija ne daje nam bolji pogled na život.</p>
<p>Moramo pamtiti ono što je suštinski dobro na način koji nas oslobađa i obogaćuje, ne na onaj koji nas sputava. Prošli povijesni užasi ne mogu biti u potpunosti izbrisani iz naših sjećanja, čak i ako bismo to željeli. A nema ni potrebe da se ide u takve krajnosti. Uz sve njihove pouke, trebamo pamtiti priče o Ibrahimu i njegovom plemenu, Nuhu i njegovoj lađi, Musau i izlasku, Isau i njegovim suđenjima, napadima politeista Mekke na Poslanika islama, križarskim ratovima i najezdi Mongola, andaluškom suživotu (La Convivencia) te o Rekonkvisti koja ga je okončala. Bližeći se našem vremenu, ne možemo zatvoriti oči pred strahotama holokausta, genocida u Ruandi i Bosni i onoga što se danas događa u Siriji. Uprkos užasu i agoniji što ih ova sjećanja donose, moramo pamtiti kako ne bismo zaboravili šta je dobro za nas kao ljudska bića sklona posrtanju.</p>
<p>Doduše, to nije jednostavan zadatak. No, ključ je u tome da pamtimo zlo a da nismo njime traumatizirani i zarobljeni. Potrebna je i intelektualna snaga i moralna hrabrost da se suprotstavimo zlu, ostajući netaknuti njime. No, to je suštinski zadatak.</p>
<p>Jednako je važno pamtiti dobro, plemenito i lijepo, tako da možemo voditi život razbora, vrline i pravednosti bez bijega u svijet snova. I zaborav i pamćenje jesu vrline. Nužno je znati koju od njih upotrijebiti da sebe načinimo boljim ljudskim bićima.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.