Sudski proces (drugostepeni) u slučaju ratnih zločina u Bugojnom je završen, a kandidat SDA za ministra sigurnosti Selmo Cikotić, kojeg osporava HDZ i SNSD, niti je u tom slučaju bio optužen niti je bio pod zvaničnom istragom.
 u slučaju ratnih zločina u Bugojnom je završen, a kandidat SDA za ministra sigurnosti Selmo Cikotić, kojeg osporava HDZ i SNSD, niti je u tom slučaju bio optužen niti je bio pod zvaničnom istragom.</p>
<p>Selmo Cikotić doktorirao je na temu <em>Sigurnosne pretpostavke BiH</em>, predaje na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na predmetima <em>Sigurnosne odbrane, politike i strategije</em> te <em>Liderstvo i političko vodstvo</em>, radio je na Američkom univerzitetu kao predavač na teme <em>Međunarodna sigurnost</em> i <em>Evroatlantska sigurnost</em>, a u Ženevi je gostujući profesor na Ženevskom centru za sigurnosnu politiku. Godinama drži nastavu u NATO školi u Njemačkoj, čovjek je to koji piše knjige o sigurnosti i NATO integracijama i nastupa na promocijama s NATO komandantima. Dakle, u vremenima kada se naveliko raspreda o nestručnom kadru koji zasjeda na najviše pozicije u Vijeću ministara mi govorimo o jednoj impresivnoj biografiji i iskustvu u sigurnosnom sektoru, što je direktna stručna kvalifikacija za poziciju ministra sigurnosti.</p>
<p>CIK i SIPA dužni su učiniti sigurnosnu provjeru pa je čin Čovića i Dodika direktno prejudiciranje ishoda te provjere. Znaju dobro da sigurnosnu provjeru ne mogu lažirati jer je kriterij optužnica, a nje nema. Ovdje je prije svega riječ o pokušaju inkriminacije Armije RBiH, onemogućavanje sposobnog kadra opredijeljenog za evroatlantske sigurnosne i političke standarde da zauzme poziciju, a zatim opća reinterpretacija karaktera rata. Još jasnije rečeno – Čović i Dodik političari su koji javno podržavaju pravosnažno osuđene za udruženi zločinački poduhvat i Genocid nad Bošnjacima, a u vršenju funkcija onemogućavaju one koji nisu ni pod istragom.</p>
<p>Čović deklarativno izražava svoju privrženost integraciji BiH u EU i NATO, propagirajući pritom da on i njegova politička opcija trebaju uvesti našu zemlju u evroatlantski institucionalni ambijent. Da to želi, onda bi se trudio da gradi multietničke timove od sposobnih ljudi. Stoga je na iskušenju kako će tretirati Cikotića s obzirom na njegovu stručnost. Ako ništa drugo, Čović bi trebao ispoljiti barem malo političke radoznalosti da se putem Cikotićevog obnašanja funkcije ministra sigurnosti uvjeri da u njemu hrvatski i ostali narodi imaju istinskog prijatelja koji sigurno neće učiniti ništa što je korisno za Bošnjake ako to šteti realnim interesima drugih naroda. U to smo sigurni jer takav pristup potvrđuje nekadašnji Cikotićev mandat ministra odbrane, što Čović dobro zna. Naravno, problem je ako Čović deklarativno ispoljava težnju da BiH bude članica EU i NATO, a da praktički čini sve što može da se to ne dogodi.</p>
<p>Onima koji u kontinuitetu prate medije mogu ustanoviti da je Selmo Cikotić uvijek bio na raspolaganju istražnim organima i sudovima, nikad se nije skrivao, njegovi javni nastupi odavali su čovjeka koji ne svodi narativ o odbrambenom ratu na patetičnu populističku pozu i ne pravi od sebe žrtvu dirigiranih hrvatskih napada koji u kontinuitetu s većim ili manjim intenzitetom traju od 1994. godine. Uporno je ponavljao da “ne želi javno o detaljima, ali da je uvijek na raspolaganju jer bez istine ne može doći do oprosta, a bez oprosta nema ni pomirenja”.</p>
<p>No osporavanje imenovanja i napredovanja Selme Cikotića nije od jučer i svoju prvu kulminaciju doživljava 1997. godine, kada mu je prekinuto školovanje na Američkom komandnom generalštabnom koledžu nakon što je bio vojni ataše BiH u SAD-u. Prema nezvaničnim informacijama, to je odrađeno na zahtjev Republike Hrvatske, odnosno hrvatske dijasporne lobističke skupine po direktivi Gojka Šuška. Tempirano je 1997. godine, na dan kada je počelo suđenje Tihomiru Blaškiću. Bio je to pokušaj stvaranja balansa i nametanja narativa da je Blaškićev ekvivalent, komandant Operativne grupe Zapad Armije RBiH i načelnik Štaba 7. korpusa Armije RBiH Selmo Cikotić odgovoran za ratni zločin.</p>
<p>Vraća se u vojsku, komandant je Prvog korpusa Vojske Federacije, a među mnogobrojnim funkcijama bio je i načelnik Odjela za obuku, edukaciju, doktrinu i vježbe. Od strane Predsjedništva BiH imenovan je za prvog načelnika Štaba Oružanih snaga BiH nakon provedene reforme. Nikad nije obavljao tu dužnost jer je odlukom komandanta SFOR-a izbačen iz vojske nakon zakulisnih igara unutar oficirskog kadra. Međutim, ono što je zanimljivo, uskoro dobiva pismo izvinjenja od komandanta NATO štaba u BiH, a iza njega staje i Američka ambasada u BiH. 2007. godine, nakon njegovog imenovanja za ministra odbrane BiH, Tužilaštvo podnosi optužnicu protiv osumnjičenih za zločine u Bugojnom, među kojima nije bilo ime Selme Cikotića. Novi krug žestokih napada krenuo je prije imenovanja, a jedina razlika od današnjeg vremena jeste da se 2007. godine u javne klevete nije uključivala srpska strana.</p>
<p>Stoga, kada se govori o Cikotiću, treba principijelno postaviti stvari: Ima li optužnice i ima li istrage? Budući da nema, čist je slučaj. Mogli bi Bošnjaci uskoro pitati Hrvate gdje je komanda 4. korpusa iz Mostara, gdje je 56 pripadnika Armije RBiH iz Prozora koji se još uvijek vode kao nestali, pa kada bude imenovanje nekog HDZ ministra finansija ili, još bolje, pravde, tražiti ih da im pokažu gdje su masovne grobnice kao što to u nekoj suludoj strategiji HDZ traži od Cikotića. Čemu to traže od Cikotića kada je sudski proces pokazao da nije imao nikakve nadležnosti u odnosu na ratne zarobljenike? Ono što je za sada vidljivo jeste da se SDA neće povući jer bi to značilo da pristaju na politiku ucjena i politiku mijenjanja karaktera rata.</p>
<p>U Bugojnu su se međunacionalni odnosi Hrvata i Bošnjaka relativno stabilizirali, no Čovićevo kopanje po ratnim ranama moglo bi dovesti do reakcije branitelja koja će biti primjerena neutemeljenim optužbama. U Bugojnu je HVO napao Armiju RBiH, i to je neosporna i dokaziva činjenica. No sada kada se opstruira imenovanje Selme Cikotića za ministra sigurnosti BiH reinterpretacijom historije i neutemeljenim optužbama, udruženja Armije RBiH više neće moći tolerirati ovakvo ponašanje sljednika UZP logike. Kako doznajemo s terena, počeli su intenzivni razgovori i dogovori, što bi moglo umjesto politike pomirenja otvoriti nove cikluse napetosti.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Bermin Meškić – prvi kandidat hrvatskih paraobavještajnih službi?Sljedeći članak
Mračna prošlost Starog kontinenta: Stare rane kolonijalne Evrope
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA