Nije sigurno da li bi ukidanjem PDV-a na određene proizvode došlo do sniženja cijene u tom punom iznosu, jer je pitanje kako bi se ponijeli distributeri ili trgovci tih roba. Naprimjer, kada bi došlo do smanjenja ili ukidanja PDV-a na naftu, udžbenike ili lijekove, to ne znači da bi po automatizmu oni koji prodaju tu robu za taj iznos smanjenja umanjili i cijenu. Možda bi sebi zadržali određenu razliku

Razgovarala: Alma ARNAUTOVIĆ

Hazim Rančić, pravnik i političar s višegodišnjim iskustvom, imenovan je na poziciju zamjenika ministra finansija i trezora u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine. Tokom karijere obavljao je niz zahtjevnih funkcija, a tri puta bio je prva osoba koja je bila zadužena za planiranje i realizaciju budžeta. Između ostalog, prije i tokom rata bio je odogovoran za budžet organizacione jedinice CSB-a, kasnije Ministarstva unutrašnjih poslova TK-a. Također, kao sekretar Skupštine TK bio je odgovoran i provodio je budžet ovog predstavničkog tijela, a rukovodio je i Zavodom zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona (ZZO TK) i tadašnjim godišnjim budžetom od oko 200 miliona KM. Kasnije, kada je bio u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, bio je i član Komisije za budžet i finansije, koja je pratila sve budžetske i revizorske izvještaje više od 60 institucija.

Rančić je govorio za Stav o prethodnim iskustvima, obavezama Ministarstva finansija i trezora BiH, procesu privatizacije u Bosni i Hercegovini, kao i o dešavanjima koja su prethodila njegovoj smjeni s funkcije direktora ZZO TK 2013. godine.

STAV: Uskoro biste trebali preći na novu dužnost, gdje ćete obavljati funkciju zamjenika ministra u Ministarstvu finansija i trezora BiH. Uz ozbiljan pristup obavljanju radnih zadataka, šta možete ponuditi novom kolektivu?

RANČIĆ: Skoro tri decenije bavim se politikom i svjestan sam odnosa snaga i realnosti i trenutaka, imenovanja ili neimenovanja, razrješenja… U politici je tako. Možete dobiti određeno imenovanje, a možete ga i ne dobiti, nego ga dobiju drugi ljudi, a čak i kada vas imenuju, možete biti razriješeni. Ja to prihvatam. U prvom se redu želim zahvaliti predsjedniku Bakiru Izetbegoviću i Predsjedništvu SDA na kandidaturi za ovu poziciju zamjenika ministra finansija u Vijeću ministara, jer je SDA najveća stranka s ogromnim brojem kadrova i znam da je, osim mene, veliki broj ljudi iz SDA mogao kvalitetno obavljati ovaj posao. Stoga, izbor mene kao kandidata SDA jeste obaveza da svojim ustrajnim, strpljivim radom odgovorim na ukazano povjerenje.

Nije lijepo govoriti o sebi i više bih volio da to kažu moje kolege i moji saradnici, ali smatram da sam dobrano educiran u toj oblasti, a i praktično sam radio na tim pitanjima kada sam bio odgovoran za budžet. Nastojat ću uspostaviti korektne odnose s ministrom i sekretarom, pomoćnicima i svim zaposlenim u Ministarstvu. Nisam čovjek koji samo formalno-pravno gleda na stvari. Hijerarhiju poštujem, ali uspostava kolegijalnog, profesionalnog, dobrog ljudskog odnosa preduvjet je za dobro obavljanje bilo kojeg posla. Kada ste lider, i prvi, i drugi čovjek, i treći, vi treba da znate da sve te ljude i saradnike trebate da pridobijete za viziju, ideju i posao koji želite napraviti. Onda imate šanse da zajedno tu stvar završite. Ako samo formalno‑pravno posmatrate stvari, teško je i upitno je da li ćete ciljeve i zadatke ostvariti. Možda ste šef, ali saradnici mogu da vas bojkotiraju, da izvrdavaju, da ne daju od sebe sto posto, da idu na bolovanja itd. Zagovornik sam dobrog kolegijalnog odnosa i dosljedne primjene zakona, i to je put kojim se lakše postiže cilj.

Svakako sam svjestan pozicije zamjenika ministra koja je propisana Zakonom o Vijeću ministara BiH. Ministar je prvi i on odgovara za resor. Posebni su i načini odlučivanja i pozicija, ali kroz korektan odnos sa svim saradnicima siguran sam da ću imati ideja koje će pridonijeti radu Ministarstva i njegovom uspješnom obavljanju funkcija.

STAV: Koliko je važna uloga Ministarstva finansija i trezora BiH za normalno funkcioniranje institucija BiH?

RANČIĆ: Ministarstvo finansija, kao i ostala ministarstva u Vijeću ministara BiH, ima precizno određenu svoju ulogu i nadležnosti i u Ustavu BiH, i u Zakonu o Vijeću ministara, a naročito u Zakonu o ministarstvima i drugim organima uprave BiH. Ondje je taksativno nabrojano koje su nadležnosti Ministarstva, a jedna od njih jeste i koordinacija ubiranja prihoda za finansiranje svih institucija BiH. To nije jedina nadležnost. Postoje i druge institucije koje se time bave, ali je svakako važna jer je istovremeno i uloga Ministarstva finansija da osigura finansiranje svih institucija države Bosne i Hercegovine, dakle svih ministarstava, agencija, Predsjedništva BiH, Parlamentarne skupštine, direkcija, agencija, bilo da su samostalni ili u okviru ministarstava.

Dakle, ovo je ministarstvo zaduženo za finansiranje svih institucija, a znajući da poluge države, svaka država i svaka institucija počevši od mjesne zajednice, općine, kantona, entiteta, Brčko Distrikta funkcionira preko budžetskih prihoda, samim tim dovoljno je za odgovor koliko je važna uloga ovog ministarstva, koje se stara da nesmetano funkcionira rad tih institucija. Svakako, ne treba zaboraviti ni kreditne međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine za koje je dužno da se stara ovo ministarstvo i da osigura plaćanje, kao i plaćanje drugih obaveza po osnovu članstva Bosne i Hercegovine u nekim od međunarodnih institucija ili nekih drugih preuzetih međunarodnih obaveze. Također, ovo je ministarstvo nadležno za principe i politiku poreza, taksi i propisa iz te oblasti, zatim pripremanje ugovora i sporazuma o međunarodnom zaduženju, a stara se i o sveukupnom zaduženju i principima politike zaduženja BiH. Ministarstvo je zaduženo i za propise koji se tiču funkcioniranja Centralne banke BiH, za pitanja sukcesije bivše SFRJ, za upravljanje imovinom Bosne i Hercegovine. To je jedan širok dijapazon i ovo ministarstvo dužno je da ispuni sve svoje obaveze i da osigura finansiranje svih institucija na nivou Bosne i Hercegovine.

STAV: Na koji se način ta institucionalna zaštita odražava na građane Bosne i Hercegovine?

RANČIĆ: Porez na dodanu vrijednost (PDV) jedan je od primjera. Svi mi koji nešto kupujemo plaćamo PDV koji je uključen u cijenu i nije svejedno da li je PDV niži ili viši. Ako je niži, trebalo bi da je povoljniji za građane. Znate za inicijative da je više puta pokretano pitanje eventualne promjene ili smanjenja PDV-a ili povećanja na luksuzne robe ili smanjenje ili potpuno ukidanje PDV-a na određene proizvode. To je pitanje ozbiljno i važno i, bez detaljne analize kako bi se promjene odrazile na život građana, na prikupljanje prihoda, na sveukupan iznos prihoda i na cijenu roba kod kojih bi došlo do smanjenja ili ukidanja PDV-a, ne može se razmišljati o donošenju te odluke. Naravno, to nije u nadležnosti samo ministarstva, ali ono je dužno da priprema analize zajedno s drugim institucijama, a tako važnu i značajnu odluku koja se odnosi na život svakog građanina neophodno je da donese Vijeće ministara BiH i na kraju Parlamentarna skupština BiH.

No, nije sigurno da li bi ukidanjem PDV-a na određene proizvode došlo do sniženja cijene u tom punom iznosu, jer je pitanje kako bi se ponijeli distributeri ili trgovci tih roba. Naprimjer, kada bi došlo do smanjenja ili ukidanja PDV-a na naftu, udžbenike ili lijekove, to ne znači da bi po automatizmu oni koji prodaju tu robu za taj iznos smanjenja umanjili i cijenu. Možda bi sebi zadržali određenu razliku. Kod nafte, svi znamo da u praksi kod poskupljenja barela nafte na svjetskom tržištu veoma brzo distributeri nafte dogovore povisiti cijene, iako nam prodaju naftu i naftne derivate koje su po nižim, prethodnim cijenama kupili prije sedam, petnaest, trideset ili šezdeset dana. Kada dođe do sniženja cijene barela nafte na svjetskom tržištu, tada ne dolazi brzo do pojeftinjenja u krajnjoj ponudi i potrošnji. Država se u to ne može miješati. Imamo slobodno tržište i formiranje cijena. Bilo je više pokušaja u raznim mandatima da se utječe, ali mi smo zemlja u Centralnoevropskom ugovoru o slobodnoj trgovini (CEFTA), a tu postoje pravila ponašanja i sloboda određivanja cijena.

STAV: Da li ste s Vjekoslavom Bevandom, ministrom finansija i trezora BiH, ranije sarađivali i kakvo je Vaše mišljenje o njemu?

RANČIĆ: Naravno, sarađivao sam s gospodinom Bevandom. Gospodin Bevanda je dugo u političkom životu i znam da je obavljao funkciju ministra finansija u Vladi FBiH, pa ministra finansija u Vijeću ministara BiH, pa je bio predsjedavajući Vijeća ministara pa ponovo ministar finansija i smatram ga profesionalcem i znalcem svog posla. To je osoba s dugogodišnjim iskustvom i on dobro obavlja poslove ministra finansija.

STAV: Kao bivšem pomoćniku direktora Agencije za privatizaciju TK, poznato Vam je kako je tekao proces privatizacije u Bosni i Hercegovini i u Tuzlanskom kantonu. Kako biste ocijenili taj proces?

RANČIĆ: Krenimo od same definicije. Privatizacija je proces pretvorbe državnog kapitala i imovine u privatni kapital i privatnu imovinu. Kao i proces podržavljenja, a oni stariji znaju da ni jedan ni drugi proces nije pohvalan ni apsolutno pravedan za građane, i onda kada je država oduzimala pojedincima i institucijama imovinu nakon 1945. godine, kao i ovaj proces privatizacije, on u apsolutnom smislu nije pravedan. Znate da je kod nas bila privatizacija poslovnih prostora iz četiri oblasti, zatim stanova na kojima postoji stanarsko pravo i kapitala u državnim preduzećima. Banke su privatizirane po jednom drukčijem modelu. Naprimjer, samo građani koji su imali stanarsko pravo iz SFRJ, iz društvene svojine iz onog sistema, mogli su otkupiti stan. Oni koji nisu dobili stan oštećeni su jer nisu mogli učestvovati u privatizaciji stana.

Dodatno su taj proces opteretili rat i ratna razaranja. Iz rata je izašao veliki broj certifikata, a oni su mogli biti korišteni i u procesu privatizacije, te je, nažalost, ogroman broj ljudi koji je to imao, odlučio prodavati, a manji broj je to kupovao i zatim koristio u procesu privatizacije. Nakon vremena SFRJ, naša je država odlučila da ide u kapitalističke odnose, a nakon osamostaljenja šest republika, svaka ta kapitalizacija i početna akumulacija kapitala svugdje u svijetu nije najbolje prošla. Naravno da se radnici iz onog sistema, a i ja im pripadam jer imam dovoljno godina, teže privikavaju jer su imali sistem u kojem je bilo skoro pa zagarantirano radno mjesto radio ili ne radio. U kapitalističkom odnosu ogromni su primjeri žalbi na status radnika u tim novim preduzećima, njihova plaćanja, neplaćanje poreza i doprinosa, ali jednostavno, to je kapitalistički odnos i država treba uraditi sve da ta pravila igre i radno-pravni status i primjena zakona o radnim odnosima i međunarodnih standarda u toj oblasti bude dosljedna u pravcu zaštite i prava radnika, ali i zadovoljenja poslodavaca vezano uz njihove interese.

STAV: Smijenjeni ste s funkcije direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona (ZZO TK). Bilo je to 2013. godine, u vrijeme kada je na vlasti u Tuzlanskom kantonu bila SDP. Podsjetite malo naše čitaoce šta se tada dogodilo i kako ste prihvatili smjenu.

RANČIĆ: U 2012. i 2013. godini bio sam na poziciji direktora ZZO TK. Sa svim saradnicima uspostavio sam kvalitetne kolegijalne odnose koji su omogućili da efikasno radimo na svim pitanjima koja su u nadležnosti našeg zdravstvenog fonda. Hvala Bogu, zajedno sa saradnicima i u skladu s odlukama Upravnog odbora, resornog ministarstva, Vlade TK i Skupštine TK, koje potvrđuju i određuju raspoređivanje budžeta ZZO TK, uspjeli smo izvršiti u toj godini sve svoje obaveze i čak smo imali suficit. Nije mi poznato da je još neko od 13 fondova u Bosni i Hercegovini bio u toj ravni u toj budžetskoj godini. Imali smo pozitivne sve parametre, sve smo dobro planirali i odlično izvršili naš finansijski plan. Nažalost, Vlada TK nije prihvatila naš izvještaj o radu, a onda, da bi me smijenili, jer dolazim iz SDA, promijenili su zakon o zavodu, da bi omogućili moju smjenu.

Nakon toga su me smijenili, ali i pored toga što su išli na promjenu zakona da bi me smijenili, njihova je odluka nezakonita jer taj zakon važi od objave pa ubuduće, a oni su ga primijenili retroaktivno. To pravnici i ljudi iz te struke vrlo dobro znaju. O tom pitanju potražio sam ocjenu provođenja zakona na sudu. Taj je proces, nažalost, još u sudovima i vidjet ćemo kako će se to riješiti. Ali, potpuno sam siguran i zahvalan što smo moji saradnici i ja ispunili ono što je bila nadležnost ZZO TK, da smo tu godinu pozitivno poslovali, i to mi je najveća satisfakcija, bez obzira na smjenu i eventualno sudsko razrješenje tog pitanja.