Treba li uopće napominjati da nema većih neprijatelja ove države i dušmana ovog naroda od takvih parapolitičkih mračnjaka koji pokušavaju preko leđa boraca udariti na same demokratske temelje i slobodu države i naroda za koju su ti borci ginuli i prolijevali svoju krv

Stvarno, šta je nama 1. mart? Kako ga obilježavamo, osim što državne, federalne i kantonalne institucije izvjese zastave, naravno, niko ko nužno ne treba ne radi, prave se “mostovi” da se spoji dan s vikendom ako je ikako moguće, bude protokolarnih sjednica i drugih svečarskih događaja koji su počesto svedeni na komorne institucionalne domjenke.

Stječe se utisak da su se “građanski” komentatori već pomirili s time, da je to za njih normalno stanje, da većinski srpske i hrvatske prostore u Bosni i Hercegovini vide kao strane države i da sve to, prema tome, ne zaslužuje njihov komentar, a kamoli harangu. Ispada da je za takve presudno političko pitanje šta će biti s većinski bošnjačkim prostorima, tj. da je jedina borba vrijedna truda ona da se spriječi zaživljavanje i opstanak bilo kakve bošnjačke posebnosti na ostacima ostataka Bosne i Hercegovine. Da li ustvari svjedočimo “građanskom” odustajanju od cjelovite Bosne i Hercegovine i političkoj, kulturološkoj i ideološkoj borbi za većinski bošnjačke prostore.

Već je odavno jasno šta HDZ zamjera Šerifu Isoviću. Najvažnija je zamjerka to što se usudio dirnuti u kladionice, odnosno tražiti izmjene Zakona o igrama na sreću i povećanje poreza kladionicama. Iako zakoni nisu prošli u Parlamentu i nisu bili onakvi kakve je Porezna uprava predlagala, to je bilo dovoljno da Isović za HDZ bude neprijatelj. Treba li uopće spominjati da je HDZ “svetac zaštitnik kladioničara”, koji uglavnom dolaze iz zapadne Hercegovine. Grijeh Isovića jeste i to što su se u posljednje vrijeme inspekcije počele ukazivati i u Međugorju, a i ostalim hercegovačkim gradovima.

„Čović je očito uvjeren da se Evropa, za razliku od '83. godine, kada je grmjelo iz Helsinškog komiteta i drugih institucija za zaštitu ljudskih i građanskih prava, danas lakše pali na takve priče. Isticanjem opasnosti od bošnjačkih namjera u stvaranju nekakve islamske države, Čović zapravo, nastoji toj istoj Evropi nabrzinu zamazati oči, kako bi njegov nedavni orkestralni napad i uvrede na račun evropskih temeljnih institucija što prije bio pospremljen u prostor zaborava“, stoji u članku novog Stava.

„Ne samo da se usaglasilo da će budući autoputevi ili brze ceste od Sarajevo do Beograda ići na dva pravca, i preko Tuzle i preko Višegrada, nego je poslana i jasna poruka Miloradu Dodiku da mu na potezu Banja Luka – Beograd – Moskva ne cvjetaju ruže. Vidjelo se to i u njegovoj ošamućenoj i zbrkanoj izjavi povodom sastanka u Istanbulu u kojoj je pokušao oslikati da je Vučić maltene u Istanbul otišao u šoping na Kapali čaršiju. A nije! Čović i Ivanić također su pokušali umanjiti uspjeh ovog susreta objašnjavajući da Predsjedništvo BiH nije usaglasilo ništa u vezi s autoputem pa se pozivali na ranije Izetbegovićeveve izjave da se vanjska politika BiH vodi u Sarajevu“

„Cijenilo se da su Amerikanci uporni u zahtjevu da se Beograd odluči na kojoj je strani, da li će slijediti vanjsku politiku Rusije ili EU, u čije se članstvo želi uključiti. Faktički neće biti moguće da Srbija postane članica EU a da slijedi vanjsku politiku Rusije. Čak ni neutralnost Beograda između Zapada i Rusije za Srbiju nije izlaz, jer ne može biti neutralna ako želi biti članica EU“

Završena je još jedna velikosrpska januarska parada u Banjoj Luci. Tek sada, kada je otvoreno promovirana umreženost grupe “Srbska čast” – koju sačinjavaju osobe iz kriminalnog, politički ekstremnog, plaćeničkog pa i ratnozločinačkog miljea – s entitetskim i s inostranim strukturama, oglasilo se zvono na uzbunu. Teško se oteti utisku da bi ova i njoj slične grupe, da nema ruske upletenosti, ma kako militantne ili opasne bile, i dalje bile sasvim ignorirane.