Ostatke hrane nosili su komorati redovno miševima koji su za njima stigli čak do otkopa. Veliki grijeh bio ih je ubijati jer su miševi imali istančan njuh da osjete miris opasnog plina metana i predskažu druge opasnosti. Kada bi miševi krenuli bježati prema izlazu iz jame, za njima bi krenuli i komorati
A studenti k’o studenti: uvijek će se naći i crnih i bijelih, i egzaltiranih i namćora, i bistrih i mutnih. Neki će za omraženog profesora napisati: “Puno se pravi pametan.” Drugi: “Umislio da je neko važan.” Treći: “Zbunjen, neorganiziran.” Četvrti: “Mnogo raspravlja sa studentima.” Peti: “Neozbiljan.” Šesti: “Ne koristi vannastavna pomagala.” Nije da će profesori vječito ostajati ravnodušni na ove neoliberalne mjerače funkcionalnosti. Počet će se dodvoravati studentima
Držim se svoje slike iz djetinjstva i pokušavam je nekako uklopiti u veliku sliku koju živimo, a nikako je ne možemo ni vidjeti. Oni koji je vide, vide samo bilješke svojih obavljenih i predviđenih poslova, a mi smo u toj slici samo kolateralna šteta. Šta bismo drugo i bili
Posmatram te nesretne kataloge (koje sam nekada oduševljeno prelistavao) i razmišljam o uzrocima i logičnom kraju svoje umjetničke karijere. S njim je došlo i veliko olakšanje, ne moram nastaviti raditi stvari u čiju vrijednost i integritet više nisam siguran
U Banovićima gotovo da nema nezaposlenih lica. Istina, tamošnja politička vrhuška etablirala je bezmalo neokumunistički političko-socijalni koncept vladavine, koji, pojednostavljeno rečeno, funkcionira ovako: “Nama apsolutna vlast, vama egzistencijalna sigurnost.” Dalo bi se štošta prigovoriti banovićkim vlastodršcima. Dalo bi se i moglo bi se, ali, avaj, tu je Tuzla, u kojoj je, i to poodavno, etabliran degenerirani neokomunističko antifašistički koncept vlasti
Ovdje je, zapravo, bitno pitanje koga ili šta to zastupa Željana Zovko, interese koje će države braniti. Odnosno, još važnije, koje je to državne interese zastupala u tri mandata kao karijerna ambasadorica BiH. Ako joj je vladajuća stranka u susjednoj državi dala povjerenje da tu državu zastupa u Evropskom parlamentu, ima li uopće dileme
Zahir bez rakije brlje nije mogao. Ona je bila dio njegovog imidža, bez nje je bio niko i ništa. A kada bi ga “Karabajićka” uzela pod svoje, Zahir je bio na svome terenu. Prvo bi se odnekud čula njegova pjesma, potom vriska, psovke i prijetnje, a zatim se na sokaku pojavljivao Zahir s obaveznom flašom u ruci i nožem za pojasom
“Ima nekakve pravde, Reza, ipak je ima! Kada te je Setari mrcvario u Evinu, kada je gasio cigarete na tvom tijelu, kada te je tjerao da pojedeš te cigarete... Hm... Ko bi mogao... ko bi mogao tada i zamisliti da će jednom Setari jesti opuške i još govna pride! Čudna je ta pravda, čudna! Rijetko je ondje gdje bi trebala biti, a javlja se gdje je najmanje očekuješ, kada od nje nema nikakve fajde”
Kad je prije skoro deset godina visoka državna delegacija iz Sarajeva bila u jednoj od rijetkih posjeta Stocu, pa nekim slučajem završila u Carevoj džamiji, gdje se visokodelegirani službenici vraćaju u kože običnih ljudi, priđe Zijo jednom, onom najvišem, upita se s njim poruke, viknu mu selam, i veli mu još: “Dobrodošli u hrvatski Stolac!” – “Ma nije, ma nemojte, ma neće...”, nemušto će velikodostojnik
Bošnjačka nacionalna politika nije nacionalistička, posebno ne u pejorativnom smislu, te je izjednačavanje nacionalne bošnjačke politike s bilo kojim nacionalizmom podvala. Bošnjački nacionalizam ne pretendira u nacionalni korpus uključiti pripadnike drugih naroda/nacija u BiH, a kamoli u susjednim državama, već samo izboriti mjesto pod suncem u sve složenijem svijetu različitih identiteta
