Knjiga Miroslava Jančića Kako sam izdao nacionalnu stvar izašla je iz štampe bez plaćenog mi honorara, bez potpisa autora ilustracija i s naznakom da sva prava na knjigu, pa i moje ilustracije, pridržava Izdavač. Revoltiran i bijesan na Izdavača, napisao sam kratak tekst, i ne sluteći kakav ću belaj sebi natovariti na glavu
Poznate su i mnogobrojne priče da živimo lažni život. Kao i one da živimo sve što se već dogodilo i da je to samo provjera naših odluka u ko zna kojem istraživanju. Tu se negdje skriva i priča o konačnom sudu
Kad se nema šta reći, onda pozivamo tradiciju da nam bude advokat. Kada drhtimo pred sfingom budućnosti, uzdišemo ašikane za dragom prošlošću. Kad god osjetimo strah od jezive noći svijeta, bježimo u sigurnu jazbinu tradicije. Ondje je toplo, mračno i sigurno, ondje su drugi u naše ime davno donijeli odluke
Hrvatski filozof najavio je križarsku vojnu za znanstvenu istinu o bjelačkoj supremaciji, potaknut kineskim tradicijama, evropskim strahom od migranata i potrebom odbrane predziđa kršćanstva. I sve ovo uz tek jednu-dvije javne reakcije u Hrvatistanu
Bend se raspao nakon jedne probe (svako je vukao na svoju stranu, a nismo ni znali svirati), dramski tekst nismo ni počeli pisati, premda se našoj nastavnici srpskohrvatskog jezika ideja dopala i poticala nas je na to, a ni od snimanja dokumentarnog filma nije bilo ništa: niko od nas nije znao rukovati kamerom, a nakon niza pokušaja, ustanovili smo i da je naša kao tuč teška ruska kamera neispravna
Te metuzaleme u likovima kancelarijsko-birokratskih moljaca ne bi bilo zgoreg mjesec dva spustiti i u rudarska okna, ili istjerati na građevinske skele i slične destinacije. Da se na licu mjesta uvjere kako je u šezdeset i nekoj uzeti krampu, mistriju i druge alatke. Možda bi to bio jedini način da shvate da su samo nasilnici u stanju ljude u tim godinama zakonski primorati da se pentraju po skelama ili spuštaju u rudarska okna
Zanimljivo je kad se razabereš oko tih pjesama. Neka je iz Sibira, neka iz Dobrudže, neka iz Soluna, neka iz Anadolije. Neka dolutala iz Francuske. Mađarske? Ili Finske? Lokalni talenti više su voljeli pamtiti nego sami pjesme uobličavati. To ti je kao biljka. Neka se primi, neka ne
Nakon brijanja, dugo u nevjerici gledam u lavabou ostatke sijede brade koju voda nije odnijela. Zašto sam tako brzo omatorio? Šta se dogodilo? Pijesak života kopni iz gornjeg dijela pješčanika. Koliko brijanja još imamo? Koliko košulja još treba opeglati? Sat otkucava, sve se bliži logičnom kraju
Povodom odavno prežvakanih dilema o tome govore li Bošnjaci, Hrvati, Srbi i Crnogorci zajedničkim jezikom, ili je riječ o tri-četiri zasebna jezika, čuju se i neki ljekoviti i spasonosni prijedlozi da se četiri bivše jugoslavenske zemlje odreknu svojih naziva jezika i da im se jezik zove baš samo tako: jezik. Jadna ti majka, naše će se države spasonosno zvati, samo tako: države. Ali, ne možemo tako u Evropu
Ima u Sarajevu nekih mjesta predodređenih za nevolje. Jedno je od njih, recimo, uličica u čijoj blizini stanujem. Svake je godine ruju dva-tri puta, ali izgleda da uvijek zaborave neku lopatu. I svake godine uličica uredno tone
