Iz individualnog iskustva, koje se neprestano umnožava, može se učiniti da se točak inače pouzdane učiteljice Historije ponekad histerično okrene i unazad, a to je valjda baš onaj trenutak kad se pretpostavljeni individuum otkači takoreći s tog točka za koji se grčevito uhvatio
Šta slijedi? Aktuelne vlasti, uz sporadične iznimke uzrokovane taktiziranjem radi predstojećih izbora, nastojat će ih uvesti i pokrenuti postojeće privredno mrtvilo, oni drugi bit će protiv, na različite se načine udvarajući glasačkim masama. Oni strahuju od mogućeg investicijskog zamaha, novih zapošljavanja, zbog čega će učiniti sve da se do izbora šta ne dogodi
Posmatram sve te stvari, raznorazne sitnice, knjige, gitare, odjeću, igračke kojima sam se okružio. Neke imaju upotrebnu vrijednost, neke vise u zraku, a neke su samo ukras. Kakva li je njihova budućnost, gdje će sve to završiti? Jednog dana, kad više ne budem tu
S., opet, ima nekog amidžu koji je oženio pravoslavnu iz Banata, Radu. Rada se godinama druži s muslimanskim ženama i uz njih prihvatila i naše običaje, vjeru... Ona sad posti, a amidža, stari komunjara, jok. I ne samo što ne posti nego mu beskrajno ide na živce ta Rada koja posti
Idejna kriza inicirala je i unutarnju političku koja se prelila na sve bošnjačke asocijacije, nacionalne i kulturne, koje se nalaze na društvenim marginama kao nikada do sada. Na ostavke, međutim, niko i ne pomišlja
Na pitanje o djevojkama odgovori kako je u selu bila samo jedna cura – od nekih pedesetak godina, starija od njegove matere. Krkani i žbirovi ga još jednom ismijaše. Maštao je da će na praksu otići u velegradove dijaspore, a završio na Mont Everestu. Ubrzo nakon ramazana, usred nastave i nenajavljeno, Cake ode u Ameriku. Medresu nije nikad završio i, koliko nam je poznato, u Bosnu se nije vraćao
Sjedim i razmišljam o svim niskostima i predrasudama koje su me pratile kroz život. Sjećam se svog rasizma i svoje ksenofobije, pljuvanja na češke šatore, smijanja dok su maltretirali “šiptare” u JNA, gnušanja zbog dolaska prvih Kineza u Sarajevo, izbjegavanja da u metrou sjednem pored crnaca i Meksikanaca
Nije Shlomo Chayon pobjegao iz Sarajeva pred novim upraviteljima Bosnom, kako bi se dalo pomisliti. Zapravo, pobjegao je od svojih
Kolonama ekonomskih emigranata iz zaostalih krajeva Hrvatske pridružit će se uskoro i ostaci ostataka nekada vrlo primjetne građanske klase koju su upropastili tranzicijski kapitalizam i stvarna refeudalizacija zemlje, popraćena strašnom nacionalističkom ideologijom i propagandom, saturacijom mitovima, izmišljotinama i lažima. Naime, niti tzv. lijeva ili liberalna opcija nije ništa više građanska niti manje ekstremna, samo u drugom smjeru
Jednog dana, nedugo iza profesorova pitanja, došao je novi učenik u naš razred. Neka od bistrih glava iz mog razreda prozvala ga je Aristotelom. Ko bi to razumio? Bio je i on dokraja zbunjen. Očito nikad nije čuo za tog Aristotela. Aristotel je imao poderane i uredno zakrpane hlače. Usto je bio smušen i nespretan. Kao da je imao nekakvu svoju tugu. Ustane iz klupe i udari se. Na odmoru se stalno sudara i pada
