fbpx

Stajališta

Kada bi, po principu slobodnog pada, umjesto kapi kiše, padali predmeti te težine, dosegli bi brzinu višu od 500 kilometara na sat. Šteta bi se mogla samo naslutiti. Uzmemo li u obzir da ima oblaka koji su na skoro 10 kilometara visine i koji donose kišu, ove kalkulacije dobivaju još ozbiljniju boju. Zato Kur’an uporno ponavlja da se kiša s neba spušta, a glagolsku osnovu n z l moguće je prevesti u svim drugim konotacijama osim pada. I u većini svjetskih jezika u upotrebi je glagolska varijanta koja doslovno sugerira da kiša “kiši”, a ne da pada

Ima turistička krilatica koja kaže da bi svaki intelektualac trebao, ako već putuje po svijetu, bar jednom posjetiti egipatski muzej u Kairu. U težnji da se zaustavi pljačka starina, Vlada Egipta osnovala je 1835. godine Službu za egipatske antikvitete. Služba je otvorila muzej Boulaq 1858. sa zbirkom koju je prikupio francuski arheolog Auguste Mariette u službi Ismail-paše

Bagawat mi je izgledao kao grad za stanovanje i življenje, ali, ne, ovdje je sve bilo mrtvo. Grad mrtvih živio je dok nisu pomrli živi koji su u njemu posjećivali one koji su bili prije njih. Sada ih posjećuju samo horde turista, proračunato, najčešće iz dokone znatiželje ili intelektualne maštovitosti i radoznalosti

Bio sam žedan. Osvrnuh se tražeći pogledom svoju transportnu torbu. Ugledah Hamzu. Stajao je na ulazu u zemunicu. Sav prašnjav, držao je u ruci pušku bez okvira. Gledao sam u njegove oči pune suza. “Šta se desilo”, pitao sam. Samo je šutio. Prišao sam mu i ponovo ga upitao. Niz njegovo prašnjavo lice potekle su suze: “Mrtvi su, svi su mrtvi”

Ukratko, Muji je 97 godina, nikad nije išao u školu, ali je pohađao mekteb kod svog amidže Smail-efendije, koji je škole izučio u dalekom Stambolu. Radio je u čuvenom jablaničkom “Granitu” pune 42 godine i tu stekao penziju. Oženio se iz sela Klek kod Prozora, a sa suprugom Rahom stekao je devetero djece. Mujo se može podičiti podatkom da ima ukupno 62 djece, unuka, praunuka i prapraunuka

“Podsjetio si me na mene, na moju mladost, pjesmu, igru, narodna veselja, teferiče, na momke koji su me begenisali i iza akšama dolazili pod moj prozor, dozivali me, ja se nisam odazivala, to se nipošto nije smjelo, takav je adet bio, a prijala su mi ta dozivanja, svake večeri su dolazili pod moj prozor, a ja bih sjedila na krevetu i po glasu razaznavala ko je ko... Bila sam lijepa, sine, plaho lijepa, pa su zato i dolazili, molili da se pojavim na pendžeru, makar na časak da me vide...”

Odlazak saborca, čak iako ga nisi poznavao, nikad nije jednostavan. Premda naokolo gori, za tebe u tom momentu sve prestane. Kao bez zvuka, jednim sam okom gledao u njegovo lice, a drugim u vojnike koji su pucali. A onda se odjednom vratiš, kao da izroniš. Mirniji, staloženiji, odlučniji

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!