Španski mediji analiziraju razloge ogromnog uspjeha turskih sapunica u toj zemlji. Tvrde kako Španija nije izoliran slučaj, nego jedna od 156 zemalja svijeta koje kupuju gotovo stotinu serija koje Turska proizvodi godišnje. Tako je, primjerice, turska produkcija postala iznimno gledana u Južnoj Americi nakon što je čileanski kanal Mega, koji je bio u finansijskim problemima, počeo emitirati Fatmagül.
Čak i kada “zaboravimo” da je fotografija fotografov izbor onoga što želi da vidimo, uvijek postoji mogućnost da je pripovjedač patološki lažov. Turska javnost nedavno je imala prilike da vidi upravo taj scenarij. Lider Republikanske narodne partije (CHP) Kemal Kılıçdaroğlu napravio je predstavu od jedne fotografije. Na njoj je prikazana žena, tradicionalno obučena, kako čuči ispred prevrnutog kontejnera za smeće i čeprka po njemu
Nakon vojnog udara 2013. godine, kada je s vlasti nasilno skinut prvi demokratski izabrani predsjednik Egipta Mohamed Mursi, na čelo je došao Abdel Fattah el-Sisi, a koji je polovinom ovog mjeseca promijenio Ustav Egipta, pa sada ima mogućnost ostati na vlasti čak do 2034. godine.
Istakao je kako je u posljednjih 10 godina u Turskoj osiguran posao za devet miliona ljudi. “Osim toga, kada smo 2002. godine došli na vlast, minimalnu plaću smo sa 184 lire povećali na 2.020 lira”, rekao je turski predsjednik.
Odnos nove Vlade jednak je prema svima, jednako tretira Makedonce, Albance, Turke, Rome, Bošnjake, Srbe i sve ostale građane. Tu novu politiku iskoristili smo i mi, nekoliko aktivista koje, između ostalog, brine položaj Bošnjaka u Makedoniji. Negdje sredinom juna 2017. godine imao sam sastanak s premijerom. Zaev me je primio u njegovom uredu u Vladi. Ja od njega nisam tražio tendere, zemljišta, parcele za hotele, već sam tražio da rješava probleme bošnjačke zajednice, koja je bila marginalizirana. To što sam predviđao da Zaev riješi u mandatu od četiri godine, on je uspio riješiti za nepune dvije godine
Bivši premijer Katara varšavsku konferenciju opisao je kao “svadbenu ceremoniju”, ciljajući na sada otvorenu “ljubav” arapskih autokratija (Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina) i Izraela. Koliko je konferencija bila neuspjeh SAD-a, toliko je uspjeh premijera Izraela. Na njegovom zvaničnom nalogu na Twitteru objavljeno je: “Ono što je važno glede ovog sastanka (...) jeste da je ovo otvoreni sastanak vodećih arapskih zemalja koje sjede s Izraelom u cilju unapređivanja zajedničkog interesa rata s Iranom”
Ta demokratska (r)evolucija poremetila je decenijsku (ne)ravnotežu u kojoj je kemalistička oligarhija vladala a da nikad nije dobila nijedne (poštene) izbore. Prelazak na predsjednički sistem u kojem se izvršna vlast osvaja s minimum 50% + 1 glas nadu oligarhije o povratku na stari status quo učinio je još iluzornijom
O tome sam javno govorio i pisao u medijima na više jezika, mimo bosanskog, da Bošnjaci s Kosova trebaju biti uključeni u dijalog i, u tom kontekstu, da i nama ne odgovara nikakva podjela Kosova, odnosno pomjeranje granica. Razloga je najmanje tri. Prvi, većina Albanaca je protiv toga, a to znači da se sumnja da će takvo rješenje još više iskomplicirati mogućnosti dogovora jer će se otvoriti neka bolna pitanja. Drugi razlog je što “korekcija granica” dotiče direktno Bošnjake Kosova jer gube naselja Rvatsku i Berberište u općini Leposavić. Treći razlog što smo protiv “korekcije granica” jeste zbog već kazane strepnje da je Bosna i Hercegovina zapravo glavna meta ovakvim načinom rješavanja kosovskog spora sa Srbijom
Italija jeste u recesiji, i to nije sporno. Ali, znatno je važnije da je ta vijest malo važna u svjetlu činjenice da su i Italija i veći dio ostatka EU u ozbiljnoj krizi koja nije samo tehničke naravi i koja se može riješiti s nekoliko finansijskih i monetarnih instrumenata, već samo promjenom paradigme koju je, makar i populistička, vlast u Italiji počela najavljivati. Produžena kriza u Italiji znači i produženu krizu u EU te značajan utjecaj na male privrede poput BiH, čiji je glavni izvoz u EU (a mogao bi i trebao i drugdje, što se nekada i radilo)
Ne mora se biti socijalista i/ili ljevičar da bi se u ovakvoj situaciji podržalo Madura. Zapravo, i nije riječ o njemu. Radi se o principu. “Rusija, Kina, Indija, Pakistan, Turska, Iran, Južna Afrika i velika većina zemalja u svijetu priznaje legitimitet predsjednika Madura. Intenziviranje trenutnog sukoba ili vojna avantura imali bi posljedice daleko izvan granica Venecuele...”
