fbpx

Susjedstvo

Pod sloganom „Nova snaga“ Armin Hodžić kandidat je na parlamentarnim izborima u Republici Hrvatskoj u 12. izbornoj jedinici za predstavnika Bošnjaka, Albanaca, Crnogoraca, Slovenaca i Makedonaca u Hrvatskom saboru. Ovaj mladi politolog poručuje kako će, ”kad bude izabran u Hrvatski sabor, štititi interese Bošnjaka, ali i ostalih navedenih manjina, kao što je to činio i do sada u svojim javnim istupima i konkretnim djelovanjem”, te da bi podržao svaku opciju koja nema ekstremne stavove o nacionalnim ili vjerskim manjinama.

Rezultati izbora pokazuju da je SDP Rasima Ljajića najjača stranka u Novom Pazaru i Prijepolju. SDA Sulejmana Ugljanina svoju dominaciju potvrdila je u Tutinu i Sjenici. Zukorlićeva Stranke pravde i pomirenja, iako je zabilježila blago rast, i dalje nije vodeća stranka ni u jednom sandžačkom gradu

„7Dnevno“ je medij koji u kontinuitetu barata krajnje desno obojenim žutotiskaškim sadržajima, posvemu je antibošnjački i antibosanski nastrojen, a Bermin Meškić se na njemu odjednom pojavljuje „kao perspektivni intelektualac i mladi kadar koji vraća dignitet Bošnjacima u Hrvatskoj“, promovira dijalog između Hrvatske i BiH, a najavljuje i osnivanje „Bošnjačke kuće“ u Hrvatskoj.

Ispitivanja raspoloženja birača pokazuju da su HDZ, koji na izbore izlazi samostalno, i SDP-ova koalicija Restart gotovo izjednačeni. Ovisno o metodi i uzorku, ankete pokazuju razlike koje odudaraju do tri posto, ali trendovi pokazuju uglavnom izjednačenu utrku u kojoj bi svaki glas mogao biti važan. Pojava Miroslava Škore i njegovog Domovinskog pokreta dodatno komplicira situaciju, i to prvenstveno za HDZ

Imam svoj stav i ideale koje zastupam, i oni su autentični, ako hoćete, proživljeni iz pozicije pripadnika bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskoj koji je odrastao i školovao se u radničkoj porodici. Opredijeljen sam za saradnju, ali postoji linija dostojanstva koju ne želim prijeći i ne mislim šutjeti ako se prava Bošnjaka ugrožavaju. Vjerujem da se većina Bošnjaka prepoznaje u takvom stavu. Dosta nam je hijena među nama koje nam izjedaju vlastitu utrobu, trebaju nam bošnjački lavovi u hrvatskom političkom zvjerinjaku

Proturječni su stavovi srbijanske vanjske politike jer, s jedne strane, planski i praktično zanemaruje regionalnu saradnju sa susjedima, a s druge strane neiskreno teži za napretkom prema članstvu u EU. To su dva kontradiktorna procesa, isto kao što su kontradiktorne srbijanske težnje rehabilitacije zločinačke prakse u ratovima na prostoru Zapadnog Balkana i težnje za integraciju Srbije EU. Neiskrena su obećanja Srbije da će se zalagati za regionalnu saradnju sa svojim susjedima, Hrvatskom, BiH, Crnom Gorom i Kosovom

Ojačane političke i teritorijalne pozicije albanskog naroda neki su krugovi shvatili kao idealnu priliku za etničko širenje u pravcu onih teritorija i naroda s kojima postoje izvjesne etnogenetske i historijske veze. Nekom se učinilo da je najpogodniji teren za takve aktivnosti Sandžak, a najpogodniji narod za asimilaciju sandžački Bošnjaci. Neko je katastrofalno loše procijenio da se točak historije nakon tri stoljeća može vratiti unazad i resetirati čitav historijski i etnogenetski proces u svoju korist. Ova utopija dovela je do stvaranja Nevladine organizacije “Kosovo za Sandžak”

List The Australian objavio je 2009. godine ispovijest Džemile Subašić, koja je posvjedočila kako ju je u julu 1992. godine, nakon što je zarobljena od Vasiljkovićevih vojnika, Kapetan Dragan silovao sedam puta tokom nekoliko dana u hotelu “Vidikovac” u Diviču kod Zvornika. Govorila je i da je iz hotela vidjela leševe ljudi pobijenih kako plutaju Drinom. Ispričala je i kako je četvrtu noć od njezinog zarobljavanja vidjela Dragana Vasiljkovića kako sav u krvi i s nožem u ruci urla kako će ih sve pobiti i da niko neće ostati živ