fbpx

Politika

Hrvati za sebe tvrde da su “kao najmalobrojniji narod ujedno i najranjiviji u BiH. Stoga je za njih sigurnost koju nudi članstvo u NATO savezu vrlo značajna”. Mala ispravka, najmalobrojniji narod sigurno nisu, da jesu, bili bi nacionalna manjina. Malobrojni narodi u Bosni i Hercegovini jesu Albanci, Romi, Jevreji... To su upravo oni narodi kojima HDZ, dakle Hrvati, želeći da zaštite svoju ekskluzivnu poziciju, ne daju, sve u duhu evropskih vrijednosti, da ostvare svoja zagarantirana ljudska prava, a prije svih pravo da “biraju i da budu birani”

“Pokrenuli smo, krenuli smo, sad ćemo, vidjet ćete, oho vam se...” Zbog njegovih se takvih najava sarajevska kantonalna vlast već posprdno naziva “inšalah vlada”, a zašto je to tako, najbolji su dokaz neki od statusa koje je Konaković napisao samo tokom augusta.

Ovdje se, nakon najnovijeg skandala, postavlja pitanje vjerodostojnosti hrvaćanske politike, autoriteta, ali i baznih uvjerenja njezinih glavnih aktera i stvarne snage njezina utjecaja, posebno na BiH. Osim za potrebe odrađivanja prljavog posla za EU s migrantima, a sve radi žuđenog ulaska u šengensku zonu, ova hrvaćanska politika se u Evropi, a ni šire, ne uzima niti za ozbiljnu, niti za dosljednu, a kamoli za relevantnu. Plavušini infantilni skandali postali su već stara i iritantna vijest, a Plenkovićeve prevelike ambicije teret. Rasizam njihovih diplomata crvena je crta

Kako objasniti tursku političku stvarnost prije nego što se slušaocu (koji je postavio pitanje) dezintegrira raspon pažnje? Kako, recimo, objasniti kvazireligioznu terorističku organizaciju šarlatana iz Pennsylvanije ili fakat da tzv. “kurdsko pitanje” ne postoji, odnosno da nije riječ o etničkom sukobu, mržnji, ili kako god to zapadni mediji kvalificiraju? Nemoguća misija s obzirom na ukorijenjene predrasude

Sarajlije decenijama poslije rata raširenih ruku dočekuju umjetnike, muzičare, glumce, pjevače iz regije, kao i one koji su nekad bili njihovi sugrađani, ali su ih napustili u odsudnim trenucima, pa čak i one koji su i javno i tajno stali na stranu agresora. Slučaj “Bregović”, koji će svoj epilog doživjeti za koji dan, pokazuje tolerantnost koja čak u nekim elementima poprima oblike mazohizma i samoponiženja

“Jedan dio ćemo finansirati i voditi mi iz Tuzlanskog kantona, a to je do Karaule, do tunela, a dalje onaj dio koji pripada Sarajevskom kantonu vodit će Vlada Kantona Sarajevo. Za to su odvojena sredstva u iznosu od 60 miliona KM. Ako ne bude prevelikih zahvata što se tiče tunelske izgradnje, koja je malo sporija, očekujem da ćemo u ovom periodu od tri do tri i po godine uraditi najveći dio posla”

Nacionalističko nastojanje Hrvatske da Bosnu i Hercegovinu, u prvom redu bošnjačku politiku, prikaže Evropi i svijetu u najgorem mogućem svjetlu počiva na jasno postavljenoj strategiji, čiji je osnovni cilj dobijanje prava na direktno uplitanje u unutarbosanska pitanja, pod izgovorom da će Hrvatska na taj način zaštititi Evropu od militantnih Bošnjaka, koji su skloni terorizmu i radikalizmu

U dopisu upućenom predsjedniku Preporoda Čapljine gradonačelnik Vidić je sugerirao da se koncert održi u kino sali hotela Mogorjelo koja ni prostorno ni kapacitetom ne odgovara potrebama koncerta. Uz odluku da se koncert ne može održati ispred Osnovne škole Vidić je naglasio kako Općina ne može garantirati sigurnost učesnicima programa zbog, kako to stoji u dopisu, gustog saobraćaja. Više je već očigledno da je ovakvim izgovorima Vidić neutralizirao bilo kakvu pomisao na dobru volju jer regulisanje saobraćaja i obezbjeđenje javnih skupova nije u njegovoj nadležnosti već nadležnosti Policijske Uprave.

Međutim, analizira li se Dodikova zapaljiva retorika i njegovo stvarno djelovanje, primijetit će se oveća aporija. Od svih najava koje se mogu ocijeniti ne samo protuustavnima već i opasnim za opstojnost BiH, niti jednu nije proveo u djelo (referendum o nezavisnosti, otcjepljenju RS, formiranje rezervnog sastava policije, dokidanje odluka visokog predstavnika, nepriznavanje državnih tijela i njihovih odluka).