fbpx

Politika

Teško je probavljiva činjenica da potporu francuskom predsjedniku pruža osoba koja je kao direktor jedne mostarske firme tražila ”na revers” Bošnjake zatočene u logorima koje je 1993. godine osnovala hercegovačka fašistička paradržavica. Još je ljigavija činjenica da potporu Macronu pruža osoba koja je, uz piće i meze, dočekala i izljubila pravosnažno presuđenog ratnog zločinca Darija Kordića, friškog diplomca zagrebačkog Katoličko-bogoslovnog fakulteta, čije su, da parafraziramo Čovića, “ekstremno katoličko djelovanje osjetili Bošnjaci Srednje Bosne”. Posebno oni u Ahmićima

 “Mi smo dobar narod, Kladušani su dobar narod, posebno merhametli, dobre komšije, gostoljubivi ljudi, mi jesmo Krajišnici, na granici odrasli, mi ne možemo biti mehki. Evo, mi imamo dvije sevdalinke koje govore o Velikoj Kladuši, a na stotine epskih pjesama. Znate, ljudima koji odrastu na granici ne treba mnogo da shvate kuda treba ići. Ovo je velika prilika za Veliku Kladušu i nadam se da će građani odgovorno pristupiti tome”, kaže Bisenija

Obojica su karijere počeli u diplomatiji, iznenadno došli na čelne pozicije u svojim strankama, a što je i najzanimljivije, dijele veoma slične ideološke poglede iako je Milanović vodio SDP, a Plenković vodi HDZ. Kada ne bi postojao lični animozitet, za vjerovati je kako bi se Milanović i Plenković savršeno slagali. Međutim, na površinu je isplivalo i različito mišljenje o određenim zakonskim i ustavnim odredbama, kao što su ovlasti Stožera civilne zaštite i o saradnji premijera s represivnim aparatom. Unatoč tome, Milanović i Plenković nikako se ne razlikuju u politici prema Bosni i Hercegovini