Komšić je zaista dosljedan, ali u zaboravljanju. On dosljedno zaboravlja pa napada novinare kada ga podsjete na sastanak u Širokom Brijegu. Dosljedno zaboravi o čijem je trošku išao skijati u Austriju pa napadne novinare i prijeti im tužbom kada novinari, ilustrirajući članak dokumentima i računima, o tome izvijeste. Onda dosljedno ušuti i zaboravi na tužbu.
Ono što je čudno je činjenica da su bošnjački odbornici u Skupštini opštine Srebrenica prihvatili prije donošenja odluke o nagradama i priznanjima u razgovorima sa koalicionim partnerima, da načelnik opštine Srebrenica predlaže ko će dobiti Plaketu sa zlatnim grbom opštine Srebrenica. Svima je trebalo biti jasno da će pomenutu plaketu dobiti onaj koga predloži načelnik opštine obzirom na činjenicu da Srbi u Skupštini opštine imaju 12 odbornika, a Bošnjaci devet.
Svojom je izjavom Čović uspostavio sasvim novu političku paradigmu, ne zbog toga što politizira određena pitanja koja ne bi trebala biti predmet politizacije već zato što tu politizaciju koristi kao argument
U danima obilježavanja Međunarodnog dana maternjeg jezika i promoviranja “jezičke i kulturne raznolikosti te multilingvizma”, lingvistica Snježana Kordić održala je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu antiprigodno predavanja na kojem je opet negirala postojanje bosanskog jezika, promovirajući jezički hegemonizam i dovodeći u vezi ustave u Bosni i Hercegovini s nacističkim zakonima o ubijanju Jevreja
Tokić se, umjesto što pretendira na politički nivo kojem nikada nije pripadao, niti će pripadati, ipak mogao uozbiljiti pa, djelujući s vanstranačkih pozicija kroz svoje udruženje, napraviti nešto koliko-toliko pozitivno. Mogao je otvarati i pokretati teme koje zaslužuju da se javno otvore i načnu, mogao je biti neka vrsta javnog korektora, mogao je ojačati bošnjački nevladin sektor, a ovako je po ko zna koji put napravio cirkusku predstavu i lošu šalu.
Stvarnog pobjednika na općim izborima u BiH nema, a sve su stranke prisiljene na koaliranje na sva tri nivoa, u vrlo različitim, počesto i vrlo neprincipijelnim koalicijama i kombinacijama. Međutim, ozbiljnost političkog trenutka, prijetnje secesijom iz RS-a, naoružavanje paravojnih jedinica, potpuna opstrukcija normalnog funkcioniranja države i realno nepovoljnija klima za nastavak evropskih integracija uvjetuju odgovorno i promišljeno ponašanje svih glavnih političkih aktera – i na vlasti i u opoziciji
Nije šala, Čengića je zaista uhvatila kamera kako na skupu Demokratske stranke u Beogradu izjavljuje da je došao da pomogne Beogradu, koji je, kako kaže, za njega i njegove stranačke kolege oduvijek lider regije i razvoja, da se oslobodi i da se izbori za jednakost, slobodu i solidarnost. Svašta!
Na četrdesetak kilometara od Pečuja, u gradiću Šikloš, nalazi se džamija čiji je graditelj sredinom 16. stoljeća bio bosanski sandžak-beg i osmanski zapovjednik Bali-beg Malkoč. Nakon opsežne rekonstrukcije u kojoj su učestvovali Vlada Republike Turske i gradska uprava, Šikloš je za realizaciju ovog projekta (1993. godine) dobio nagradu “Europa Nostra” za očuvanje kulturnog naslijeđa. U ovoj džamiji danas molitvu obavlja tridesetak muslimana, među kojima ima i Bošnjaka
Ko je ove ljude uvjerio da je u bilo čijem interesu, osim u interesu neprijatelja države i naroda, onemogućavanje kretanje svojih sugrađana i ugrožavanje njihovih života, kao i života njihove djece, tako što će ih primorati da se satima mrznu na cestama na nezapamćenim minusima? Zašto su sebi dopustili da ih se ovako iskoristi i izmanipulira i na kraju krajeva diskreditira u očima vlastitih porodica, komšija, sugrađana i naroda?
Ko je uopće organizator i vođa ovih protesta? Kome je palo na pamet zaprečivati put građanima, među kojima su i deseci hiljada bivših boraca Armije RBiH? Kome odgovara pritisak koji je javnost prije nego što je u Sarajevu i Zenici normalizirano kretanje počela praviti prema vlasti i policiji, a koji je mogao rezultirati razbijanjem barikada i sukobom države s onima koji su je odbranili? Kome to odgovara stanje koje lahko može postati uvod u međubošnjački sukob?
