fbpx

Tokićev pokret za uhljebljenje Tokića 

Tokić se, umjesto što pretendira na politički nivo kojem nikada nije pripadao, niti će pripadati, ipak mogao uozbiljiti pa, djelujući s vanstranačkih pozicija kroz svoje udruženje, napraviti nešto koliko-toliko pozitivno. Mogao je otvarati i pokretati teme koje zaslužuju da se javno otvore i načnu, mogao je biti neka vrsta javnog korektora, mogao je ojačati bošnjački nevladin sektor, a ovako je po ko zna koji put napravio cirkusku predstavu i lošu šalu.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

Da je skepticizam prema samoproglašenim narodnim tribunima, pogotovo bivšim političarima koji bi da budu kulturnjaci, dobar i pozitivan princip, možda se ponajbolje vidi na primjeru Bošnjačkog pokreta i njegovog predsjednika Sejfudina Tokića.

Ovo d. j. l. udruženje građana, koje iz nekog razloga, iako je riječ o organizaciji navodno nacionalnog karaktera, kao svoj simbol ima mjesec i zvijezdu, bilo je javnosti poznato manje-više samo kroz zabavne performanse predsjednika Tokića, kao i njegova česta saopćenja u kojima je gotovo redovno upućivao optužbe za represiju na račun MUP-a Kantona Sarajevo, a što je vezao za vlastiti javni angažmanom u okviru Bošnjačkog pokreta.

Pored pokušaja da se Tokić kao javna ličnost i nekadašnji političar nekako očuva u kolektivnoj svijesti i spasi od potpunog zaborava, nije baš bio jasan raison d’être ovog udruženja sve dok se nije pojavila vijest o njegovoj kandidaturi za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka.

Zanemarimo to da je riječ o još jednom bacanju u vjetar nekoliko stotina ili, u najgorem slučaju, koje hiljade bošnjačkih glasova, zanemarimo činjenicu da je Tokićevo opravdanje za ovakvu kandidaturu potpuno smjehotresno, zanemarimo da je u pitanju groteskna i gotovo komična Tokićeva nesposobnost da se ocijeni i izvaga vlastita politička težina, ali na kraju svega ostaje činjenica da je riječ o nepristojnoj i sitnopolitikantskoj zloupotrebi sasvim ozbiljnih tema bošnjačke ugroženosti koje se po pravilu koriste kao pričuvni položaji do mogućeg političkog angažmana, a čime se ustvari baca sumnja i kompromitira svako buduće bavljenje tim temama.

Tokić se, umjesto što pretendira na politički nivo kojem nikada nije pripadao, niti će pripadati, ipak mogao uozbiljiti pa, djelujući s vanstranačkih pozicija kroz svoje udruženje, napraviti nešto koliko-toliko pozitivno. Mogao je otvarati i pokretati teme koje zaslužuju da se javno otvore i načnu, mogao je biti neka vrsta javnog korektora, mogao je ojačati bošnjački nevladin sektor, a ovako je po ko zna koji put napravio cirkusku predstavu i lošu šalu.

Tužno ali, nažalost, očekivano.

 

PROČITAJTE I...

Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • AI 04.03.2018.

    Mustafa legendo najjači si autor ovdje samo nastavi

    Odgovori

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!