fbpx

Politika

I to je taj paradoks. Prave ustaše misle potpuno drukčije, ali ne priznaju Bošnjake kao naciju. Reducirane ustaše žele dijeliti Bosnu, a protuustaše prema muslimanima generalno, a onda i Bošnjacima imaju zapravo vrlo negativne stavove. Apsurd je dosegao kulminaciju kada je neku Sanju Modrić, novinarku Novog lista, prije par godina na HTV-u ismijao Slaven Letica, desničarski, uglavnom HDZ panegiričar, kada je tvrdila da je Bosna nemoguća država, i to zbog muslimana. Bošnjaci se kao narod i ne spominju. No, ima li se u vidu da je osnivač Novog lista, razočaran Jugoslaven i promotor mita o Crvenoj Hrvatskoj Frano Supilo, kao i Starčević, život okončao u ludnici? Nije li stoga stav Modrićke očekivan?

Kada na takve vrste zabluda i predrasuda dodamo činjenicu da je većina nosilaca ovog političkog trenda za vrijeme agresije ili dezertirala i kukavički pobjegla od obaveze da brani državu, ili bila sklonjena na sigurno, ili jednostavno bila suviše mlada da bi je se sjećala u takvoj mjeri da bi mogla formirati bilo kakva lična iskustva i zaključke, onda možemo razumjeti razliku između ozbiljnosti i osjećaja za državu kod starije generacije ljevičara i tragikomičnog odsustva zdravog razuma i bilo kakve političke odgovornosti kod crvenih “mladih gusana” čije vrijeme tek dolazi

Ideja o daljoj izgradnji EU s ciljem da ona postane istinska država ima moćne unutarevropske, direktne, eksplicitne protivnike – desničarske lidere, grupe, organizacije i pokrete, kao i protivnike izvan EU koji, plašeći se hipotetičkog konkurencijskog potencijala “Sjedinjenih Evropskih Država”, implicitno djeluju na kompromitaciji te ideje, a posebno na kompromitaciji prakse koja znači iskorake za ostvarivanje te ideje. U tome treba tražiti logiku ruske podrške evropskim radikalnim desničarima, gdje god oni postoje, ali i logiku Trumpovog američkog antagoniziranja naspram EU i njenih članica

U općoj devalvaciji vrijednosti, u društvu u kojem malo šta doživljavamo kao skandal, Damiru Nikšiću pošlo je za rukom da svojim istupom na sjednici Glavnog odbora SDP-a, na koju je došao nepozvan, isprovocira partijske drugove i širu javnost. Pred prostački upad na sjednicu Nikšić je snimio video u kojem je objasnio svoja stajališta, a nakon incidenta i sljedeći video u kojem je prepričao šta se dogodilo na dijelu sjednice kojem je prisustvovao. Zbog uvreda i prijetnji koje je u njemu izrekao, drugi je video brzo obrisao. Ovdje donosimo transkripte s oba videa, bez intervencija, uz isprike zbog iznimno velikog broja psovki i uvreda.

U namjeri da čitaoce pobliže upoznamo s potencijalnim načelnicima općina Bosanski Petrovac i Bužim, te pokušamo predvidjeti rezultate prijevremenih izbora, razgovarali smo s građanima ovih krajiških općina i provjerili kome će dati svoj glas

Prave uzroke te razlike trebalo bi možda potražiti i u činjenici što je Lagumdžija tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bio u opsjednutom Sarajevu, čak bio i teško ranjen, što je zasigurno utjecalo na njegovo promišljanje pitanja države i naroda kojem pripada, dok su njegove kadrovske greške listom bile ili van Bosne i Hercegovine, ili jednostavno previše balave da bi se sjećale rata.

Odgovarajući na novinarsko pitanje, Nikšić je zatražio da se mediji koji kritički pišu o njemu zatvore! Ko će to učiniti, Nikšić ne pojašnjava, ali se može naslutiti da misli na vlast.

O tome sam javno govorio i pisao u medijima na više jezika, mimo bosanskog, da Bošnjaci s Kosova trebaju biti uključeni u dijalog i, u tom kontekstu, da i nama ne odgovara nikakva podjela Kosova, odnosno pomjeranje granica. Razloga je najmanje tri. Prvi, većina Albanaca je protiv toga, a to znači da se sumnja da će takvo rješenje još više iskomplicirati mogućnosti dogovora jer će se otvoriti neka bolna pitanja. Drugi razlog je što “korekcija granica” dotiče direktno Bošnjake Kosova jer gube naselja Rvatsku i Berberište u općini Leposavić. Treći razlog što smo protiv “korekcije granica” jeste zbog već kazane strepnje da je Bosna i Hercegovina zapravo glavna meta ovakvim načinom rješavanja kosovskog spora sa Srbijom

Jedina članica Bh. bloka koja u potpunosti isključuje koaliciju sa SDA jeste Naša stranka Predraga Kojovića. Iako su njeni ideolozi svojedobno izjavljivali kako Naša stranka uopće ne pripada socijaldemokratskoj ideji i kako se od nje u mnogo čemu razlikuje, danas se pokušavaju nametnuti kao najznačajniji faktor građanske, dominantno socijaldemokratske političke alternative

Italija jeste u recesiji, i to nije sporno. Ali, znatno je važnije da je ta vijest malo važna u svjetlu činjenice da su i Italija i veći dio ostatka EU u ozbiljnoj krizi koja nije samo tehničke naravi i koja se može riješiti s nekoliko finansijskih i monetarnih instrumenata, već samo promjenom paradigme koju je, makar i populistička, vlast u Italiji počela najavljivati. Produžena kriza u Italiji znači i produženu krizu u EU te značajan utjecaj na male privrede poput BiH, čiji je glavni izvoz u EU (a mogao bi i trebao i drugdje, što se nekada i radilo)